- Bi moga taj turizam pomalo krenuti, zapitao se, gotovo u bradu, Puležan koji se desetljećima bavi brodskim turističkim turama oko obližnjih pulskih otoka. Nakon toliko godina rada, sad sjedi besposlen kod merkata, sunča se, nada boljoj korona-situaciji i povratku turista. Nekad je po završetku sezone putovao na istok, baš ondje odakle je krenuo i virus, a sad ne može mrdnuti. Ni makac. Teško je to kad je čovjek naviknut na akciju.

Elem, naš protagonist požalio se na "općinu" koja određuju visinu kojekakvih dacija. Ima ih puno, ali neke baš ne može shvatiti.

- Ove godine sam zamrznuo obrt jer sam računao da ću imati nula prihoda. Ali onda su mi rekli da moram platiti naknadu za šume i turističku članarinu. Kako da platim za šume kad ne plovim šumama?, zabrinuto će obrtnik.

A kako da plati turističku članarinu kad nije radio?, uslijedilo je drugo logično pitanje.

Kad bi mu krenulo, nekako bi bilo lakše. Osim broda, ima i dva stančića za turiste u centru, ali su i oni prazni. Namjestio ih je i čeka bolja vremena. Onda se sjetio poznanika koji ima kuću za odmor negdje pored Pule, na osami.

- Bio je krcat cijelo ljeto, kaže. Kad je o turizmu riječ, teško je razmišljati o disperziji rizika. Još je teže misliti o koroni dok čekaš da sama od sebe, ničim izazvana, ode tamo odakle je došla.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• GRADSKA ŠTORIJA Nešto fali
• Nema nikog