Pijem asfalt, gazim kavu

ilustracija

"Ako termosica drži hladnu tekućinu kada je toplo i obrnuto, nejasno je samo kako zna kad je hladno, a kad je vruće", stari je vic koji na kavi u centru Pule nudi kolega. Sa škercima je odavno presušio, posušio nam se i keksić uz kavu, suha su i usta pa kava ima okus na… Možda asfalt? Nitko za stolom ne pamti okus vrelog asfalta, ali slažu se da bi to moglo biti to.

Vrelina sunca kroz tendu prži glavu dok kolege razrađuju planove za izlazak barkom na pučinu za vikend. Ne slušaj ih! Jer valja krenuti do redakcije. Ali ne ide, sandale su se zalijepile za vreli asfalt. Sad je i on ljepljiv kao ona kava s početka. Odjavljujem se teškom mukom i pridružujem hordama razgolićenih pod suncem koji se ne obaziru na upozorenja liječnika. Samo se Japanci drže naizgled nelogičnog, ali prokušanog recepta da cijelo tijelo pokriju odjećom. Istočnjaci i kada je toplo piju topli čaj - oni ne vjeruju znanjima termosice.

Valja napustiti uzavreli grad što prije, glava nekontrolirano radi na ovoj vrućini. Pogrešni podražaji sa svih strana dodatno uzburkavaju misli i poigravaju se bijelom masom pod raskuhanim korteksom. Očale prska rosulja s ventilatora, sinuse opijaju tropski mirisi krema za sunčanje, a ubijaju smradovi znojem natopljenih košulja. Friškina ribe iz pasaža tržnice zavodi um i vodi ga na plavo, osvježavajuće more. Na zelenoj tržnici spas - buka je intenzivnija, ali zato temperatura pod kestenima pada za nekoliko stupnjeva. Pobogu ljudi, sadite drveća! Živio prirodni hlad!

Do redakcije je dug put pješke, znoj se slijeva u oči. Treba unaprijed isplanirati itinerer - kako na ulicama Kaštanjera hvatati samo neosunčanu stranu. Nemam prava na pogrešku, u suprotnom izgorjet će i ono malo preostalih zdravih misli. K vragu, sandala gazi skoren pseći izmet. Volim ljeto!