Pazi što želiš

(snimio Duško Marušić Čiči)

Nema više dolaska za pet minuta. Izgleda da nam se virus smilovao, zapravo nije, ali je procijepljenost dosta velika pa sve više turista dolazi u grad. Krenule su gužve. Napokon. Od one sablasne prazne covid Pule, gužve su pravi melem za dušu.

Nema više da na semaforu prođeš u jednom valu, čekaš dva -tri puta dok se opet upali zeleno svjetlo. Ne možeš više skoknuti negdje za pet minuta, sada će ti trebati barem tri puta više. Treba više vremena. I neka. Vremena smo zadnjih godinu dana ovako i onako imali previše. Vratimo se na gužve. Ima ih po cestama u centru grada. Ima ih po cestama okolo grada. Onih malih po uličicama - još nema. Nema ni mjesta za parkiranje. Ali to je klasika. Ima mjesta i na parkiralištu ispod Arene, ali sve manje. Kakvog li idiličnog prizora. Konačno, novi ljudi, drugi jezici nove registracije koje poput djeteta brojiš dok čekaš u koloni: Austrija, Italija, Njemačka, Francuska, Češka, pa i Španjolska. Kao nekad.

Konačno, dobra stara Pula koja nije ni blizu onoj Puli BC (before corona), ali i ovo malo naspram ništa izgleda puno. I onda se nađe klasični anti-sve. Ne jedan, već nekoliko. Smetaju im turisti, smetaju im gužve, smeta im sve normalno. Isti ti su isto tako lamentirali prošlog ljeta, kako je Pula prazna, kako nema nikoga, kako ćemo preživjeti. Isti ti su lamentirali u zlatnim vremenima kako im smetaju turisti. Želja im se ubrzo ispunila. Zato, pazi(te) što želi(te)…