Od koje smrti umrijeti

(N. LAZAREVIĆ)

Centar grada jučer je izgledao gotovo pa normalno. Kafići rade, na tržnici se više ne čeka u redu i otvorena je cijela zgrada. Jedino se u pojedinim bankama i kod teleoperatera čeka ispred i na šaltere ulazi jedan po jedan. Na prvi pogled reklo bi se da pandemije nikada nije ni bilo, kako je ljudi kao i inače.

No, već usputni razgovori s prodavačima i ugostiteljima opovrgavaju normalnost. U ovo vrijeme, sredinom svibnja, već bismo trebali imati pozamašan broj turista koji se vrzmaju gradom. Šetati i kupovati na tržnici, tražiti okrjepu u obližnjim kafićima i restoranima, lizati prve kuglice sladoleda…. No, turista nema pa nema ni prave potrošnje.

- Ništa nije kao lani, ništa! Ne znamo od koje smrti umrijeti. Ako otvore granice i dođu nam turisti imat ćemo kome i prodavati, koga usluživati, no što onda, hoće li oni sa sobom donijeti i koronu?, pitala se jučer jedna prodavačica, dok je cijela tržnica brujala o zaraženom Španjolcu zbog kojeg Istra više nije "korona free zona".

Priča nam kako naši, domaći, jako malo kupuju jer naprosto nemaju novca i sve im je preskupo. Prisjeća se kako je lani u ovo vrijeme na štandu već nudila mini lubenice, nektarine, a danas još uvijek prodaje "zimsko voće" - naranče, limune i jabuke. Skuplje voće nema kome prodati pa ga niti ne nabavlja.

Što će biti, nitko ne zna, samo će vrijeme pokazati kako ćemo i na koji način preživjeti. Ovoga puta ne zimu, već ljeto koje je upravo pred nama.