Najveći štrajk u povijesti Pule

Arhiva (Snimio Milivoj MIJOŠEK)

Na današnji dan, 22. siječnja 1918. u Puli je u štrajk stupilo 10.000 radnika. Bio je to prvi generalni štrajk i najveći u povijesti grada, ponajprije vezan uz pulsku luku, arsenal, ali i mornare koji su se nalazili na ratnim brodovima. I oni su podupirali radnike koji su tražili završetak rata, bolje uvjete rada i ishrane te povratak evakuiranih obitelji.

Štrajk je, zapisao je Mate Balota, bio samostalan pokret puljskog radništva, izveden osam dana prije pobune radnika u Trstu. Istoga dana štrajkalo se i u Pragu, a pet dana ranije i u Beču, gdje je na ulice izašlo 100 tisuća radnika. Štrajk u Puli počeo je u utorak i trajao je čitav taj tjedan, uključujući i nedjelju.

"Generalni štrajk i mogućnost da se on izvede u ratnoj luci u ratu, stavljanje komande vojske i mornarice pred gotov čin, da tjedan dana miruju sva postrojenja mornaričkog arsenala, brodogradilišta, vodograđevnog poduzeća mornarice, potpunost štrajka i dugo trajanje - sve to protiv oštrih vojnodisciplinskih propisa - bio je dokaz kako efikasno djeluju borbene radničke mase, kad su zbijene, složne, kompaktne i jedne misli", bilježi Balota.

S posla su izostali svi radnici. Pridružili su im se i civili, radnici Nijemci, njemački državljani, koji su u arsenalu popravljali podmornice i djelomično sklapali nove podmornice od dijelova dopremanih iz Njemačke željeznicom. Njemačkih podmornica koje su imale bazu u Puli bilo je 30, njemačkih mornara 500, a radnika koji su došli iz brodogradilišta u Kielu u Pulu oko 1.500.

"Sve je stalo. Novine su izlazile samo zato što su slagari bili vojnici u uniformama. Neki su se od njih priključili štrajkašima i listovi su izlazili u smanjenom obujmu", piše Balota.

Iako se na skupu štrajkaša u Šijani očekivala revolucija, uz političke akcije koje su trebale povući i mornare i vojnike, štrajk se na koncu smirio i radnici su se 28. siječnja vratili na posao.

Deset dana poslije početka pulskog štrajka i tri dana nakon njegovog završetka buknuo je ustanak na brodovima ratne mornarice u Boki kotorskoj. Počeo je kao demonstracija za mir, a završio u krvi. Kolovođe su osuđene na smrt, među njima i mornar Antun Grabar iz Poreča. U Puli je, piše kroničar, nakon Boke zaveden oštar kurs, uz čišćenje "neprijateljskih, ponajprije slavenskih elemenata".

U gradu su se pojavile patrole kopnene vojske njemačke države. "Patrole tuđe države, makar savezničke, djelovale su kao prijetnja. Bile su ipak i one nemoćne da zadrže proces raspadanja", opisao je Mate Balota zbivanja posljednje godine Velikog rata u Puli.