Kruha i igara

ilustracija

Klipić, listić. Pekara, kladionica. Poput par-nepara otvaraju se i popunjavaju prazne prostore grada, ali i prazne želuce i duše njegovih žitelja. Grad kruha i igara. Novi slogan. Tako jednostavan, životan. Može i na latinskom - Urbs (ili civitas) panem et circenes.

Fanfare (pisalo bi u turističkom scenariju). Dragi turisti, sa vaše lijeve strane otvorila se nova pekara. I s vaše desne strane upravo niče još jedna. Želite li zaigrati na sreću, u Puli te ona čeka na svakom koraku. Ne možeš pogriješiti i da želiš. Na ulazu u grad casino smješten iza oblijepljenih vrata negdašnjeg lijepog restorana. Po gradu kladionica, igraonica poput Las Vegasa, a na drugom kraju gradu monolitno zdanje na Verudi.

Pored tržnice, iznad domaće pekare, preko puta škole i pored velikog trga na kojem se igraju dječica (jer ipak je Pula grad prijatelj djece) neka stoji i casino, taj zatvoreni lunapark za odrasle. Instant hrana, instant sreća. Junk food, junk sreća. Ili se povijest ponavlja i ovo je neki novi-stari 2.0 Rim?

Kruha i igara - metafora za narod koji se odrekao političke slobode te izabrao ubogu hranu i bljutavu zabavu - riječi su prijezira koje je izrekao Juvenal u svojim "Satirama" na račun svjetine koja je na rimskom Forumu tražila jedino žita i besplatnih igara u tadašnjim cirkusima. U to doba jedna petina Rimljana živjela je na "državnim jaslama", no rimski proračun je presušio i taj povlašteni dekadentni sloj želio je zadržati svoj status, ali su doslovno bili zadovoljni s kruhom i igrama.

I danas su mnogi gradski proračuni u problemu. Na javnim jaslama živi petina sposobnih žitelja, ali korona je svima pomrsila račune. Zato su kladionice i pekarnice dobre za prezimiti, a tko preživi na mrvicama u prekarijatu ili pekarijatu - pričat će.