Kruh naš svagdanji

(Snimio Milivoj Mijošek)

Polje pšenice posijano pokraj dijela Berlinskog zida kao simbol mira, kod Van Gogha simbol životne energije, u filmu Terrencea Malicka "Božanstveni dani" simbol boljeg života, a u mom slučaju, polje pšenice simbol dobrog brašna i adekvatno tome dobrog kruha.

Ja san ono ča reču "kruharica". Sve iden s kruhon, anke palentu.

Polja pšenice u Šijani, na području današnje industrijske zone, iščekivanje kombajna i žetva.

Mario Lussi, Lino Mariani i Antonio Salgari, koji umiru sprečavajući odvoz strojeva iz Pule za Italiju iz elektromlina Sansa na Vodnjanskoj cesti. Pokopani na Mornaričkom groblju.

Mlin, kasnije preimenovan u 3. januar i odvoz jutenih vreća pšenice u njegove silose. Brašno od kojeg je Brionka između ostalog pekla šervolane, rezani, polubijeli, graham. Košare pletene od pruća pune štruca dobrog kruha ispred Puljankinih dućana. Sendvič sa šervolanom i mortadelom kao vrhunska delicija uz Pingo sok u tetrapaku.

U sklopu moje osnovne škole nalazio se tzv. dnevni boravak. Uz pisanje zadaće i igranje imali smo doručak, marendu i ručak. Sati i sati svladavanja bontona za stolom uz obavezno pranje i dezinfekciju ruku prije obroka i toaleta. Vječno su nam ruke imale miris varikine. Još sad čujem glas učiteljice Marije:"Ne grizi kruh, nego lomi! Što si se poput pingvina razmahala rukama? Knjige ispod pazuha i jedi."

Dan danas nikad ne grizem kruh, nego lomim. Jedem polako, ali puno, dodali bi zlobnici. Naučene obrasce ponašanja u djetinjstvu teško je maknuti.

Panem nostrum quotidianum...

Oriana ŠPANIĆ