Istarski tartufi s pavlakom

Ilustracija

Ljetna, (pre)topla noć. Dobro društvo i večera na terasi restorana u starogradskoj jezgri. Ne nužno pulskoj, jer je situacija ove turističke sezone svugdje nalik. Po dobro popunjenoj terasi stalno zuji nekoliko revnih konobara. Trude se, no bijelo vino na stol stiže toplo. Hrana je dobra. Raspitujemo se - kuhar je iz Novoga Sada.

Jedan nas konobar pita treba li nam još štogod. Ugodan je i simpatičan. Objašnjava nam da na paštu s tartufima ide pavlaka. Kasnije, u prolazu, zapitkuje nas treba li nam još hleba. Njegov kolega na terasi priča engleski. No, nije britanski batler. Pred njim su još dva mjeseca napornog rada. Uči polako hrvatske fraze i ponosan je na to. Veli, vratio bi se i dogodine. Stigao je iz Ukrajine.

Istra je jedina regija koja je u plusu, hvale se lokalni političari. No, ne zato što se ovdje rađa više djece. Više je doseljavanja, ali i odlazaka Istrijana. Daleko su oni dani kada su naši konobari na tečnom talijanskom jeziku vješto prodavali ribu Talijanima. Naši konobari sada rade u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Irskoj… Ne nužno isti posao, ali zasigurno bolje plaćen.

Naši "novi konobari" ne znaju beknuti talijanski. Ipak, oni su tu iz istog razloga - jer su bolje plaćeni nego kod kuće. Kroz godine ga možda i nauče. Naši odlaze, drugi dolaze, ugostitelji u restorane uvode jelovnike sa slikama, svijet je lopta šarena. Pula je u plusu, to je bitno. Na kraju krajeva i gradska krilatica glasi: "Pula je +".