Horor od horora

Otac jednog pulskog 12-godišnjaka neugodno se iznenadio kada je njegovom sinu prodana karta za horor "Annabelle", iako je u opisu filma navedeno da je film za starije od 15 godina. I onda je, razumljivo, ocu bilo vrlo teško sinu objasniti zašto da ne ide u kino.

Znamo da je zabranjeno točenje alkohola maloljetnima, kao i prodaja duhana, te gledanje nepodobnih sadržaja.

No, koliko se kontrolira tko kupuje ulaznice za kakav sadržaj? Je li je zadatak prodavača karata da paze? Istina, klinci su vrlo lukavi i snalažljivi, te primjerice ako idu do trgovačkog centra za neki rođendan, lako mogu usput dati novac i nekom starijem da im kupi karte za kino. Djeca uglavnom nemaju osobne i kako će prodavač karata provjeriti ima li dijete 12 ili 14 godina?! Svakako treba napomenuti da ima horora i horora, da nisu svi za istu publiku. I da nisu sva djeca ista. A isto tako istina je da su roditelji ti koji trebaju paziti koje im sadržaje djeca konzumiraju, gdje i s kim idu, ali i što gledaju.

Tako su i podijeljena mišljenja roditelja o tome voditi li djecu na horor, odnosno dozvoliti im da to gledaju. No, ako piše da je za djecu iznad 12, 15, ili za iznad 18 godina, treba li to ispoštovati?

Na koncu, ta odredba postoji s nekim razlogom. Iako, istina, neka su djeca od 12 godina zrelija od nekih šesnaestogodišnjaka, no, ako im se tu popusti, onda su automatski i druge zabrane dovedene u znak pitanja. Neki roditelji vele: "Nije nikakva velika stvar gledati horore, nemojte dizati paniku ni oko čega, ima puno većih opasnosti koje vrebaju sa svih strana." Nameće se pitanje ima li horor bilo kakve pozitivne učinke na djecu. I dio odraslih ne voli filmove strave jer smatra da osjećaj straha i zabava nikako ne mogu ići zajedno.