Nacionalni park Brijuni. Saline, između ostaloga obitavalište desetaka stabala eukaliptusa. I suze na oči. Iz čista mira. Ne razumijem što mi se događa. Ogledavajući se gdje ću sjesti da me netko od posjetitelja ne vidi takvu, shvatim što je izazvalo ovakvu reakciju. Šumica eukaliptusa.

Lišće eukaliptusa u kombinaciji sa sunčevom toplinom isparava eterična ulja koja bude sjećanja na mirise djetinjstva i mast Wick VapoRub. Mislim da nije bilo kuće koja je nije imala. Što bi rekli rječnikom XXI stoljeća, must have proizvod. Majka koja bi mi kod svake prehlade namazala prsa tom mašću i prekrila ih toplom gazom.

Miris koji je danima ostajao na plahtama, rublju. Miris koji se između ostalog, širio i oko bolničara Ninija koji mi je dolazio doma davati injekcije penicilina. Kako su samo pekle. Moje naivno skrivanje ispod plahte kad bih začula zvuk njegovog fiće.

Stanovao je u Koparskoj. Tad su se u Koparskoj nalazile jedino zgrade smještene paralelno sa sjedištem sadašnjeg Pulaprometa, izgrađene 1960. i neke godine, uz par starih kuća na suprotnoj strani ulice.

Dječji zvukovi do večernjeg zvona po livadama na mjestu nekadašnje robne kuće Standa. Angelus Domini nuntiavit Mariae. Koparska ulica, nekada makadam, i prečica za Kaštanjer ili odlazak do Arene i crkve svetog Antona.

I jedan magarac na livadi, uz jedan bunar i staro stablo badema. Ponekad bih znala pokupiti koji plod s tla, otvoriti ga kamenom i, ako je bio zdrav, spremiti za doma. Uvaljati u šećer, napraviti karamelu.

Miris eukaliptusa koji me vraća u topli zagrljaj majke, u sigurnost. Miris koji pomaže više od kamamile ili šalice toplog mlijeka. Ima kod glavne pošte jedno stablo eukaliptusa, ali nedovoljno da pruži taj osjećaj omatanja u nešto tako poznato i potrebno s vremena na vrijeme.

Povezane vijesti

• Di je bila Austrija, bilo je i koromača
• Ritam srca
• Kost od lonca do lonca