Armulini našeg djetinjstva

Još su uvijek zeleni. Nekada to klincima nije smetalo. Naprosto nisu mogli dočekati da plodovi sazriju pa su skrivali od roditelja da ih jedu nezrele. Ponekad bi ih malo zabolio trbuh, no nije bilo važno. Mali zeleni skupljali su se i za puškalice. Kada su požutjeli ili pocrvenili, brale bi ih none te od njih kuhale kompot. Danas armuline klinci više ne beru. Nitko se više ne gađa njima niti jede nezrelo voće. Nisu klincima interesantne niti murve, a ni jesenski čokolatini, ako uopće znaju što je to.

Nije to jedino voće koje ostaje po ulicama neubrano. Onaj tko bolje pogleda vidjet će da po gradu i dalje ima voćaka koje krase dvorišta zgrada. Tako u samom centru grada još uvijek raste stablo jabuke u blizini katedrale. U parku grada Graza skriva se jedno od posljednjih stabala sibirskog limuna ili kineske gorske naranče te velika bazga, a u uličici do tržnice godinama rodi ogromno stablo naranče, možda najveće u gradu. Ono je doduše u dvorištu i naranče se uredno poberu. U parku na Punti raste planika, po uličicama se može pronaći i jestivih kaktusa imenom indijska smokva, a plodove puzajuće pasiflore navodno beru samo Slovenci na odmoru.

U europskim metropolama krenula je inicijativa da se voćke vrate u parkove. Bilo bi lijepo da se i u naše gradske oaze, umjesto palmi i neautohtonog grmlja, posade primjerice koja žižula, trešnja, jabuka ili kruška. Osim što su lijepe za vidjeti, klinci bi naučili kako voće izgleda dok raste na grani. Možda bi se onda, polako, vratili i armulinima i murvama.