Amorfna masa

Nitko se od nas u Žući ne ističe imenom i prezimenom zato što uvijek pokušavamo staviti interes zajednice ispred interesa pojedinca, poručuje ovih dana anonimni pripadnik pulske skupine koja se bori protiv dugoročnih koncesija na pulskim plažama. Iako bi, kaže, svi oni mogli bez problema izaći s imenom i prezimenom.

U redu je njihova borba, svatko se bori za ono što smatra ispravnim. Žuće, za razliku od mnogih njihovih sugrađana, angažirano ukazuju na društvene probleme, ekološki su svjesni i bore se za očuvanje javnog prostora. Novinari, s druge strane, ne vole razgovarati s ljudima bez lica. Ili onima koji nose masku, s prorezima za oči, poput Mare Lukšine iz "Kapelskih kresova". Najmanje vole amorfnu masu iza koje se krijemo svi mi. Istina, katkad nema druge nego djelovati u ilegali. Poput partizana. Jer bi istupanje značilo izgubiti glavu.

Partizana, međutim, više nema. Građani uglavnom nisu skloni objaviti ime i prezime, čak ni za najbanalniju stvar. Pitate ih što im nedostaje u kvartu, bi li željeli pokoju klupicu, koš za otpatke, ali oni bi nešto rekli - anonimno. Ne bi se slikali. Neki dan jedna se gospođa požalila da joj ispod prozora derneče narkomani, ali ne bi o tome jer nikad ne znaš s kim imaš posla. Ta da nikad ne znaš s kim imaš posla znači da ćeš uvijek s njim imati posla. Možda bi katkad trebalo pokazati zube da bi oni za koje ne znaš tko su, znali da imaju posla s tobom.