GASTRO SPECIJAL SUBOTOM
Škola kuhanja by The Outlaw Chef: The punk rocker toast
Sjedim na kamenoj obali ispred hotela Neptun i gledam u morsku pučinu … Kako ta površina vode odražava boje neba… More prikazuje na površini svoje kože refleksijom boja raspoloženje vječnog svoda… Od sivila, oblaka, plavetnila neba i crvenila na početku i kraju dana… Između tih boja postoje mnoge varijante na temu … I svaka je prekrasna. Ne mora značiti ako je tmurno, kišno i vjetrovito vrijeme da je to ružno… Pogledajte za jednog takvog dana malo naokolo i vidjet ćete da je lijepo, ne mogu reći jednako lijepo kao sunčano vrijeme jer je nekako drugačije, lijepo je na svoj način… To sivilo isprepleteno tamnim, plavim i bijelim… Dašak svježeg vjetra isprepleten mirisom morske soli koji je val netom razbio u kamenu obalu i digao u vis izdignuo iznad razine vode u zrak kako bi ti mogao osjetiti miris mora… Miris života… Pa onda ona svježina hladnog, ali čistog zraka pogonjena vjetrom na tvojem licu, u tvojoj kosi ili u mojem slučaju u bradi… Galebovi lete nebom kotrljaju se zrakom na udarima vjetra pa se opet isprave… Na trenutke izviri malo sunca između sivih oblaka… tek nekoliko blago crvenih zraka pa opet nestanu… u tome trenutku dok te zrake kratko "pipkaju" po terenu ispod sebe drveće ponovo zadobije smećkasto žute tonove na kojima pleše zelena boja borovih iglica…
