Kolumne




Robert Matteoni, Ilustracija (Arhiva Glasa Istre)
Kolumna
PIŠE ROBERT MATTEONI

Mitovi da se ne može, pitanje je da li se hoće

Kako se dakle priča odvila sada je poznato. Prvi puta nakon više dekada u natjecanjima HNL nacionalne razine dogodilo se da istarski poluotok nema niti jednog suca na službenim listama prvog, druoge i trećeg najvišeg ranga! U najmanju ruku čudno, a u logičkom smislu jasan pokazatelj očajnog stanja u sudačkoj problematici Istarske županije. U tom kontekstu prošlih se dana čulo oprečne odjeke iz službenog upravljačkog dijela županijskog saveza (NSŽI) i sudačkog dijela s jedne strane, i sudaca s druge strane. Upravljači na dužnostima (tajnik NSŽI Fonović, predsjednik Komisije sudaca i instruktor Tomišić) prozivaju upravo suce da su većinski sami krivi što je Istra nestala sa sudačke mape. To je statusno kontradiktorno, jer oni koji upravljaju sustavom imaju najveću odgovornost za njegovo funkcioniranje. Suci su jedna od tri najvažnije komponente igre, pored igrača i trenera. Kazati da Savez, odnosno sudačka Komisija, ne mogu ništa ili malo, to je slično kao da profesori u školi, gdje svi učenici padaju razred, kažu da nisu oni krivi što se to događa i ne mogu utjecati da učenici više i bolje uče. Sudačka Komisija je dio nogometnog saveza, a ne samostalna udruga, pa da se,eto, u pripadajućem Savezu ograđuju što nema sudaca. Umjesno je i pitanje kako to, pored očitog višegodišnjeg propadanja sudačke priče u Istri, nema nikakvih promjena u upravljanju sudačke organizacije, odnosno pokušaja da se stvari promjene.

Dražen Katalinić, Ilustracija  (Snimio Davor Kovačević, Pexels)
Kolumna
piše dražen katalinić

Moć banaka raste

Da bankama u Hrvatskoj ide odlično i nije neka vijest, pitanje je samo koliko su ovog puta zaradile. Basnoslovno, naravno, a uz to i 15 posto više nego u istom razdoblju lani, a radi se o podacima za prvih šest mjeseci ove godine. Toliko im dobro ide da su nam u tih istih prvih šest mjeseci povećale naknade za gotovo sve bankovne usluge, i one za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju, uz objašnjenje da ih nisu dugo dizale te da su »nažalost, ponekad korekcije visine naknada nužne«. Zbog toga nam danas provizija za podizanje gotovine s drugog bankomata iznosi koliko i u Njemačkoj. Inače, banke nam naplaćuju ukupno 400 različitih naknada, a uvođenje eura i digitalizacija platnog prometa je, kako su nas uvjeravali, trebalo smanjiti takve naknade i provizije, maltene ih ukinuti. Ne da nisu ukinute, nego su još i poskupjele, pa čak i provizija za podizanje vlastitog novca s vlastitog računa. Iako smo ušli u eurozonu i platni promet s drugim članicama obavljamo u istoj valuti, banke će svejedno naplatiti takve transfere jer su, pazi sad! - izgubile zaradu od konverzije. A povećat će vam i naknadu ako ne koristite internet bankarstvo. Upravo takvi takozvani nekamatni prihodi, odnosno izmišljene naknade i provizije, bankama čine drugi izvor prihoda, odmah nakon kamata na kredite. Ni sva silna izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa, poprilično učestala u zadnjih godinu i pol dana, nisu ni okrznule banke u smislu da su građani podizali ušteđevinu pa je posuđivali državi kupujući njezine dužničke papire, iako smo naivno mislili da su banke konačno dobile konkurenciju u Ministarstvu financija i njegovim vrijednosnicama. Nažalost, nisu jer su pune do čepa i to zahvaljujući ulasku u europodručje pa im Hrvatska narodna banka mora isplaćivati kamatu zbog čuvanja njihovih viškova. A zbog samog ulaska u eurozonu odmah su počele primjenjivati više kamatne stope Europske centralne banke pa dobile još novca. No, i dalje su dovoljno bahate pa uporno odbijaju povećati kamate na štednju. A i zašto bi? Doslovce ne rade ništa, a novac im stiže sa svih strana, pa i od građana koji novac podižu s drugih bankomata, a nisu u Njemačkoj. Ipak, banke su mizerno povećale kamate na štednju, ali taj trošak odmah kompenzirale povećanjem kamata na kredite.