LJUDI KOJI SU STVARALI VALAMAR
Priče bivših zaposlenika koji su svoj radni vijek proveli u vodećoj hrvatskoj turističkoj kompaniji
Allegro Sunny Hotel & Residence u Rapcu (Foto: SGFD.O.O)
Ove godine, vodeća hrvatska turistička kompanija Valamar Riviera ponosno obilježava značajan jubilej - 70 godina od svog osnutka. Osnovana kao Riviera Poreč 1953. godine, u svojim počecima imala je svega 20-ak zaposlenika. Danas je Valamar lider u hrvatskom turizmu, posluje u 8 turističkih destinacija i zapošljava više od 8 tisuća djelatnika u sezoni u preko 55 hotela, ljetovališta i kampova u Hrvatskoj i Austriji. Jedan od prioriteta Valamara je održivo i društveno odgovorno poslovanje s posebnim fokusom na lokalizaciju poslovanja.
Tako je ove godine nabavljeno 78 posto hrane i pića iz Hrvatske te je zaposleno 83 posto domicilnih djelatnika. Valamar doprinosi boljitku destinacija i kvaliteti života lokalnih zajednica u kojima posluje tako da svake godine bira i podržava projekte od iznimne važnosti za zajednicu, čime direktno pomaže u rješavanju određenog društvenog problema. Ove godine, među najvažnijim aktivnostima ističu se izgradnja vrtića u Poreču čime su povećani lokalni vrtićki kapaciteti za 100 mjesta te donacija zdravih, lokalnih Valfresco marendi Osnovnoj školi Matije Vlačića i Centru Liče Faraguna u Labinu tijekom jedne školske godine. I kad smo već kod Labina, a u njegovoj je blizini i silno turistički razvijeni Rabac, susreli smo se s Milenom Simeunović kao i s Nevijom Černjul, djelatnicama koje su svojim radom također pridonijele uspjehu Valamar Riviere.
Milena Simeunović je, kako se to zna definirati - novopečena penzionerka. Iza nje je pola godine, u mirovinu je naime otišla prvih dana lipnja, novog načina života tako da je jasno kako još uvijek nije prešla na novi način organizacije i promišljanja života.
- Kad kao ja radite desetljećima u ugostiteljstvu, kad ste k tome svom poslu predani tako da ne poznajete radno vrijeme, a nikad niste imali onih famoznih pola sata za marendu jer vam je od te pauze uvijek bilo draže zadovoljstvo gosta, kad ste na kraju krajeva uvijek radili onda kad golema većina ostalih ljudi ne radi, pa da, i nije baš tako jednostavno postati - penzioner.
Gost nikad nije čekao
Kako se čini kad je netko jako aktivan i predan svom poslu, takav je i prema društvenoj zajednici u kojoj živi, prema svojoj okolini. Milena Simeunović je naime i - omiljena u društvu. Temperamentna, neposredna vrlo iskrena uvijek se, koliko joj je posao dozvoljavao, bavila i društvenim radom. Posebno je aktivna u znamenitoj maškaranoj skupini Labinjonska kompanija domoća folšarija, štoviše aktualna je i predsjednica udruge koja je uvijek i jedna od zamjećenijih na znamenitom Riječkom karnevalu.
- Bila su to predivna vremena. Bili smo spremni žrtvovati se za gosta, založiti se jedni za druge i gosti su nam bili apsolutna svetinja. Moja generacija, ili barem ljudi koje sam ja upoznala, koji su mi kroz posao postali i prijateljima, nikad nisu dozvolili da gost čeka. Marenda? Uzeli biste u hipu griz nečega, i trčali poslužiti gosta. Prije dolaska Valamara imali smo plaće kakve smo imali, bilo je i jedno istinski kritično razdoblje, ali nikad zbog toga nismo bili manje agilni, manje odani poslu. K tome, znalo s i otrpjeti tranzicijske periode u kojima bi se firma nalazila. Odradili bismo jer smo vjerovali da dolaze - bolji dani. Danas je drukčije, mladi brže odlaze, mijenjaju posao. Ne kažem da to nije dobro, to je naprosto tako, svako doba nosi svoje običaje, zaključuje Simeunović naglasivši još jednom kako je raditi u okviru Valamarove uprave bilo među najstabilnijima u čitavoj njezinoj karijeri.
Sličnu priču s radom u rabačkim hotelima, kao i u istoimenoj tvrtki, prošla je i Nevija Černjul. Ona je istina već skoro desetljeće u mirovini, ali i njezina zapažanja o svojoj ulozi i radu u Valamaru slična su onima koje je iznijela Milena Simeunović.
- Odmah nakon osnovne škole odabrala sam ugostiteljstvo i kao svoj budući poziv. Srednju sam školu upisala i završila u Puli, a dolazak u Rabac značio je i ostanak u njemu čitavog radnog vijeka, čitavu sam karijeru na različitim poslovima provela u istoj kompaniji, naglašava Černjul.
I ne samo da je provela život, bila je jedna od onih koji su gradili rabački turizam, koji su rasli s njime.
- Znate, raditi u turizmu znači raditi na način koji je od svih drugačiji. Ljeti, kad većina koristi godišnje odmore, vi nemate slobodnog dana, zimi ste i previše doma. Ali, da sam ikad dobila na izbor život kakav sam provela ili rad u nekom uredu, s poslom od sedam do tri, uvijek bih izabrala turizam. Bilo vam je to jedno veliko ponosno zajedništvo, a kad je došao Valamar, još sam jednom iskoračila u značajnu promjenu osobnog poslovanja. Završila sam Valamar akademiju te sam postala voditeljica servisa u hotelu Alegro. Koja je to bila promjena! Sve potpuno novo drugačije, skrb skoro o čitavom hotelu i velikom broju personala. Ipak, zahvaljujući stručnom vodstvu Valamarovih stručnjaka, kao i dobro postavljenom sustavu poslovanja i dakako osobnom angažmanu, sve sam savladala na osobno, kao i na zadovoljstvo tvrtke, dodaje Černjul.
Temelj promjena
A i njezina uloga u društvenom životu Labinštine, prostora koji danas nastanjuje pet općina i gradova, je iznimno naglašena. Ona istina ispunjava jednu sasvim drugačiju stranu društvene priče, ona nije čelna osoba temperamentne maškarane skupine, ali jeste udruge koja okuplja - likovne umjetnice i umjetnike. I sama je slikarica tako da joj umirovljenički dani prolaze u slikanju i nastupima na zajedničkim, ponekad i društveno angažiranim izložbama.
- Slikati sam počela nakon odlaska u mirovinu. Prije nisam imala vremena, a kako je izgleda moja sudbina da čitav život učim nešto novo, sad je na red stigla i umjetnost. Da, jako se veselim druženjima, izložbama kao i učenju tehnika i svega ostalog što morate znati da biste se i tako izrazili, zaključila je Nevija Černjul koja itekako svih ovih umirovljeničkih godina održava kontakt s kolegama, veseli se susretima s nizom ljudi, s nizom generacija u čije je profesionalne karijere s Valamarom i ona utkala dio sebe i svojih bogatih znanja.
A iz Valamarovih poslovnih i ljudskih priča, selimo se na suprotnu stranu poluotoka, konkretno u Poreč gdje je kako ishodište današnjeg Valamara, tadašnje Riviere koja je u velikoj mjeri stvarala moderni turizam čitave države. Dio njih stvarao je Valamar, odnosno Rivieru koja je bila prethodnica današnjeg hotelijerskog giganta. U Poreču su to Vesna Tomić i Antun Tomičić. Tomić je bila voditeljica pravne službe, dok je Tomičić nakon rada u nekim drugim odjelima postao voditeljem marketinga što je unutar same Riviere, ali i cjelokupnog turističkog poslovanja toga doba bio pionirski posao.
- Nakon završetka srednje škole, upisala sam u Rijeci Pravni fakultet. Bila sam dio tek druge generacije te visokoškolske ustanove, a bila sam i među prvim studentima koji su na zadnjoj godini studija dobili stipendiju Riviere, dakako i posao odmah nakon diplome. Radila sam sezonski već i prije fakulteta, a na studiju sam se trudila sve ispite položiti odmah u lipnju kako bih dva i pol mjeseca provela radeći poslove povezane s turizmom. Sve je to primijetio i tadašnji rukovoditelj Riviere Oreste Cossetto koji mi je nakon treće godine studija ponudio stipendiju. Bila sam jako zadovoljna, baš kao što mi je izrazito dinamično i zanimljivo bilo provesti čitav radni vijek u istoj tvrtki i istom odjelu, sjeća se Tomić.
Cossetto je i inače bio jedan od najznačajnijih direktora u razvoju Riviere jer je značajno, nakon godina velikih investicija u objekte, konsolidirao i modernizirao poslovanje. Kadar poput tek diplomirale Tomić bio je temelj tih promjena, izrastanja Riviere u jednu od najmodernije organiziranih tvrtki koje je poslovanje osim u turizmu disperzirala i u nizu drugih djelatnosti.
Osnivanje službe marketinga
- Jako sam zadovoljna što sam kao pravnica odmah otišla u gospodarstvo jer se u njemu čovjek najbolje može izraziti. Nakon što smo startali s pravnom službom i sa samo četiri zaposlenika, razvoj je disperzirao poslovanje naše službe da bih ja, a ukupno sam u tvrtki provela 44 godine. Na kraju krajeva, ne smije se izgubiti iz vida da sam počela raditi krajem sedamdesetih, da sam promijenila dva društvena sustava, a ne smije se zaboraviti ni ratna vremena kad nam je promet znao biti i - ispod nule. Ipak, kolegijalnošću i predanosti poslu sve smo to uspjeli ostaviti iza sebe da bi se na kraju dolaskom Valamara nastavilo unaprjeđivati poslovanje. Radni vijek mi je prošao filmskom brzinom, a ono što će uvijek ostati dio mene je ponos na rad u Rivieri i Valamaru, zadovoljno nam je ispričala Tomić.
I na kraju ove zanimljive priče, nakon tri dame, jedan muškarac, Antun Tomičić.
- Nisam kao velik dio kolega startao i završio u istoj tvrtki jer mi je početak rada bio u - školi. I to jednoj od tada najmodernijih u državi, osnovnoj školi »Veli Jože«. No, izazov odlaska u Rivieru bio je velik, odlučio sam se na prelazak da bih najprije radio u službama koje su brinule o kvaliteti društvenog života radnika. Najzastupljenije su bile u tome sportske aktivnosti kao i aktivni odmor radnika na raznim lokacijama, a kad se krenulo u osnivanje službe marketinga, objedinili smo te dvije djelatnosti, dok sam ja postao rukovoditeljem, sjeća se Tomičić.
Marketing je bio posebna priča jer se društveno uređenje koje je prethodilo današnjem s tom djelatnosti nije pretjerano slagalo. Ipak, s obzirom na to da je turizam dio međunarodne priče, s tom se granom gospodarstva otvaralo sasvim nove vidove poslovanja.
- Posao je bio vrlo sadržajan, mnogo se učilo i dolazilo do svima nama potpuno novih saznanja. Riviera je rasla, vodili su je jako značajni ljudi, Poreč je postajao najznačajnijim dijelom cjelokupnog hrvatskog turizma. Bila su to vremena u kojima su i stvoreni temelji svega ovog što danas imamo. Biti svjedokom i sudionikom jednog takvog doba uistinu vas mora činiti sretnim, saznanje da ste pokretali i preokretali život jednog područja na bolje je u svakom slučaju nešto što čini jako veliko zadovoljstvo, zaključio je Tomičić četiri priče o ljudima koji su stvarali današnji Valamar.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
