"Listen, Hush, hush…"

"Hush, hush, I tought I heard her calling my name now, Hush, hush" pjevao je Billy Joe Royal krajem 1967. godine i dospio na 52. mjesto Billboard Hot 100 najprestižnije svjetske top liste singl ploča. Iduće godine u samo tri dana mjeseca svibnja grupa Deep Purple, tada je izvodila glazbu koja zasigurno nije u kolektivnom sjećanju poklonika žestokog rocka, u postavi s prvim pjevačem Rodom Evansom snimila je materijal za svoj debi LP Shades of Deep Purple. Obrada pjesme Hush objavljena je na maloj ploči. U Ujedinjenom Kraljevstvu učinak je bio skroman dok je na onoj malo prije spomenutoj američkoj listi osvojeno prestižno četvrto mjesto. Ovo je kratki prikaz povijesti pjesme Hush, ne i pulske grupe istog imena što je prava zadaća ovog teksta. Stoga eksplicitno – pitanja i odgovori, jer implicitno je u ovom slučaju izvor zabluda. Je li postojao jedan bend ili ih je bilo više? Od kada do kada je ili su djelovali? Tko je smislio ime i što ga je uzrokovalo? Tko su bili članovi? Što su svirali i gdje? Hmm… pitanja su samo naizgled lagana. Hoće li biti odgovorena doznat ćete samo ako ove retke pažljivo pročitate do posljednje točke. "Listen, Hush, hush…"

Ime starije od sastava

U ovoj povijesnici vrlo je vjerojatno da je ime starije od sastava. Mogući je to razlog zbog kojega se nekima čini da je grupa Hush starija no što u stvari jest. Skupina mladića održavala je probe svog orkestra u podrumu zgrade pri vrhu stuba koje se uspinju na Monte Zaro. Gospođi s posljednjeg kata smetala je buka ili možda nije bila zadovoljna umijećem svirača i njihovim glazbenim odabirom te im je često poručivala: "Tišeee, tišeee!". Nekako u to vrijeme u kinu Zagreb, s velikim vremenskim zaostatkom za američkom premijerom, prikazivan je film "Hush… Hush, Sweet Charlotte" s Bette Davis u glavnoj ulozi (sjeća li se možda netko kada je to bilo?). Brunu Langeru, jednom od krivaca za probleme gospođe s posljednjeg kata i čestom posjetitelju kino predstava, kliknulo je. Tiše, tiše postalo je Hush.

Nakon nekog neodređenog vremenskog protoka našli smo se u svibnju 1970. godine. Saša Dadić odradio je svoje u JNA. Tek je nekoliko dana svirao s grupom Istra 6 na Zlatnim stijenama kada se pojavio Bruno i rekao mu da se ostavi tih staraca i priključi novom bendu. Istog mjeseca grupa Hush u postavi Branko Unković vokal, Dragan Gužvan gitara, Bruno i Saša ritam sekcija počela je svirati u Uljaniku, žestoko, hard. Bili su stvarno dobri i omiljeni. Kolege iz grupa koje su gostovale na terasi s druge strane ulice mislile su da u susjedstvu puštaju ploče. Čudili su im se zašto su pustili korijenje, zašto ne odu na turneju. Hašovcima nije trebalo otići u svijet. Imali su svoj mikro svemir. Širili bi ga samo kada su svirali u Pattinaggiu. Promjene u postavi obogaćivale su repertoar. Prvi je u četvorku ušao gitarist Rade Buić, potom klavijaturist Božo Čabrunić. Tipkaroš kako sam sebe karakterizira omogućio je bendu izvođenje pjesama grupa Deep Purple i Uriah Heep. Ne čudi stoga popularnost tih Engleza među pulskim rockerima. Potonje su posebno voljele djevojke, ali više od njih Branka. Unković nestaško, polako je nekim svojim postupcima, otvarao vrata Sergiju Blažiću Đoseru koji je u potpunosti preuzeo mjesto frontmena kada se Branko preselio u Split. Otišao je i Saša, a za bubnjeve sjeo Angelo Miletić. Gužvana je zamijenio također vrlo cijenjeni Tullio Voschion. Nakon Brunova odlaska na privremeni rad u Sloveniju nastaje ono što se u gradskoj urbanoj predaji naziva "onaj drugi" ili "neki drugi" Hush.

Uljanik - centar svemira

Saša Dadić bubnjevi, Igor Bošnjak bas gitara, Eduard Kancelar klavijature, Tullio Voschion gitara i Sergio Blažić Đoser vokal nastavili su s provjerenom formulom u reproduktivnom komuniciranju s publikom. Ponekad su znali skoknuti do Rijeke i Zagreba ali i dalje je Uljanik bio centar svemira. No napravili su nešto novo, do tada nezamislivo. Skladali su vlastite pjesme i snimili ih u studiju pulskog radija uz tehničku podršku Miše Tikvickog. Bile su to pripreme za LP. Pripreme su bile uspješne, ali uzaludne. Od ploče ništa, a bend se raspao. O spomenutim snimkama svašta se priča. Ima ih, nema ih. Neki kažu da su uništene, a neki da su ih godinama kasnije slušali. Negdje vrlo vjerojatno postoje samo treba skinuti više slojeva paučine i nagutati se prašine.

I nije tu stvarni kraj grupe Hush. Bilo je još nekoliko pokušaja u režiji Tullija Voschiona. Postoje i demo snimke. Posljednje službeno spominjanje, barem koliko je meni poznato, je u novinskim osvrtima na dobrotvorni koncert koji je 17. kolovoza 1979. godine održan na rukometnom igralištu. Tada su svirali jazz-rock. "Listen, Hush, hush…"

Uoči emisije

Dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli autora Damira Burića pod nazivom "Rock'n'Pula - (locirana) subjektivna povijest popularne glazbe" svake nedjelje s početkom u 20 sati prikazuje se na pulskoj TV Novi, koja je i producent projekta. Uoči svake od ukupno 22 epizode (u trajanju od 25 minuta) Glas Istre petkom u tiskanom izdanju, a sve do 30. lipnja, objavljuje feljton u nastavcima. (Damir BURIĆ)