"Solo za sedam" naziv je predstave u produkciji Plesnog studija Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula koja će na Maloj sceni INK-a premijerno biti izvedena sutra u 20 sati na Svjetski dan plesa, a pretpremijera je večeras, također u 20 sati. To su jučer najavili mladi plesači na čelu s autoricom i koreografkinjom Andreom Gotovina, autorom glazbe i zvuka Carlosom Andresom Faginom te umjetničkim ravnateljem INK-a Lukom Mihovilovićem. U predstavi nastupaju Barbara Božac, Klara Pavlović, Mark Marić, Noa Pavlinović, Noah Cvijanović, Rina Renier i Vito Floričić, a oblikovatelj svjetla je Dario Družeta.

Mihovilović je prema vlastitom priznanju ostao šokiran, ali očito u pozitivnom smislu, kako su mladi plesači odnosno glumci napredovali od prethodnih predstava i kako se pretvaraju u ozbiljne ljude, a moguće i profesionalce.

Mladi izvođači su i autori svojih komada i svaki su pokret na pozornici osmislili sami, a Gotovina je to povezala u jednu cjelinu. Ona je objasnila da je "Solo za sedam" predstava ovih mladih ljudi, koja je nastala iz njihovih godina, iz te mladosti i tog srednjoškolskog doba kada su na vrhuncu kreativnosti i kada su u emotivnom naboju. Krenuli su od jednog poznatog osjećaja melankolije i lagane sjete, ali ne u negativnom značenju, već u pozitivnom, odnosno kako je rekla Klara Pavlović, "samoća može biti i pozitivna".

- Putem je naša predstava rasla i razvijala se, krenuli smo je promatrati kroz njihove individualne svjetove, dotakli smo se pojma samoće za koji nismo željeli da bude osjećaj usamljenosti. Radili smo na različite načine putem glazbe, fotografija i njihovih priča, kazala je Andrea Gotovina koja ističe da cilj predstave nije bio da njeni protagonisti izlože svoju intimu javnosti u smislu da su oni tu sami i sve su oči uprte u njih, već je bilo važno dozvoliti im da unutar velike scene budu u miru sami sa sobom. "Bez obzira što je naše istraživanje možda bilo emotivno, mislim da smo stvorili situaciju gdje ta grupa štiti pojedinca i dozvoljava mu da živi u svom miru, umjesto da ga izlažemo na nelagodan način", kazala je Gotovina.

Carlos Andres Fagin napravio je glazbu za koju kaže da je organski dio predstave i važan je dio scena, s čime su se složili i neki od aktera "Sola za sedam", naglasivši njenu važnost budući da su neke svoje pokrete radili prema njoj.

Noah Cvijanović rekao je da je u predstavi jako bitna glazba, ali i svjetla i ljudi kojima je okružen, što sve utječe na njegov solo, ansambl i cijelu predstavu.

- Glazba daje tu čar našim solima, pogotovo meni i ne osjećam prisutnost očiju koje me gledaju nego se osjećam stvarno sam i koncentriram se na svoj solo. Kada dođe ta glazba shvatiš da je tvoja samoća tvoj mir, i možeš sebe izraziti u svom solu između šest ljudi koji te okružuju, objasnio je Cvijanović.

Noa Pavlinović rekla je da je sve krenulo iz osobnog istraživanja, tako što su plesači zamišljali situacije u kojima se osjećaju sami te su se bavili mislima povezanima sa samoćom, ali njoj je to bilo lagano podijeliti sa osobama koje su njeno godište i s kojima se razumije.

Povezane vijesti

• "Vampirska kronika: Jure Grando" pulska premijera
• U Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula: Koreodrama "Meduza: Duhovi Sylvije Plath" u ponedjeljak na Svjetski dan plesa
• 4 BOLERA riječkog HNK-a upriličena u INK-u: DOJMLJIVO I SNAŽNO PLESNO UPRIZORENJE