Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti.

Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali na Al Jazeeri. U razgovoru za "Glas Istre" profesor Klasić objašnjava kako je do toga došlo i o čemu će biti riječi u serijalu.

- Nakon vrlo uspješne i gledane serije o NDH, koju sam radio za Hrvatsku radioteleviziju, moj plan je bio posvetiti pažnju drugoj strani, partizanskom pokretu. Ali HRT nije pokazao interes producirati seriju o partizanima. Nekoliko puta sam slao poruke čelnim ljudima HRT-a i poručivao da bi bilo dobro za javni servis i društvo raditi taj serijal. Međutim, nikakvog odgovora nije bilo. Nakon jednog intervjua koji sam dao i ukazao da ne nailazim na razumijevanje HRT-a, javio mi se glavni direktor Al Jazeere Balkan iz Sarajeva i rekao mi da je uživao gledati seriju o NDH i da je spreman podržati svaku moju inicijativu u tom smislu. Tako je došlo do suradnje.

- U kojoj je to fazi sada?

- Evo, već godinu dana radim na seriji o partizanima i bit će sedam epizoda. Snimio sam do sada gotovo tridesetak intervjua s vrhunskim profesorima i stručnjacima iz cijelog svijeta. Riječ je o stručnjacima iz Velike Britanije, Italije, Austrije i cijele naše regije. Obišao sam najvažnije lokacije, od Visa, Drvara, Sarajeva, Bleiburga, i sada sam ušao u montažu. Mogu reći da sam vrlo zadovoljan. To neće biti enciklopedijski pristup partizanima, već prilagođen vremenu u kojem živimo i novim generacijama. Pristup će biti lišen ideologizacije, ali i stigmatizacije. Neće puno govoriti borci jer njih više nema mnogo živih, a htio sam da naglasak bude na stručnjacima i povjesničarima.

Prikazivanje na jesen

- Kad bi se otprilike moglo očekivati da će gledaoci vidjeti seriju?

- Nadam se na jesen ove godine, a ovih dana krećem s otkupom slikovnog materijala, najvećim dijelom fotografija. Za razliku od NDH, neće biti toliko arhivskih filmova zbog toga što partizani nisu imali uvjete da snimaju filmove. Bit će i nešto filmova, u kontaktima smo sa nekim američkim i britanskim arhivima u kojima se čuvaju filmski materijali. Imam još neka snimanja u Makedoniji, ali sad već počinjem raditi na montaži, kako bi na jesen serijal bio spreman za emitiranje.

- Koje novosti bi serija mogla otkriti?

- Kako za koga. Ako pitate hoće li biti novosti za nekoga tko je mlađi od 40 godina, onda mogu reći da će mnogo toga za njih biti novo. To je priča o jugoslavenskom partizanskom pokretu, dakle ne o hrvatskom ili srpskom ili slovenskom. Mladima koji su odrastali devedesetih godina sve će biti novo. Do sada su malo toga mogli čuti, a i ono što su čuli bilo je ideološki obojeno. Što se tiče ovih starih, koji se sjećaju narativa koji je bio o partizanskom pokretu u Jugoslaviji, osim toga što su neke stvari zaboravili, bit će zanimljivo pogledati iz današnje perspektive taj dio povijesti.

- I znanstvenici su se posljednjih godina malo bavili partizanskim pokretom?

- Ako sam u pravu, a mislim da jesam, u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj nemamo niti jedan doktorat koji se bavi partizanskim pokretom i ratovanjem. Sama činjenica da pristup neće biti ideologiziran i da će se pokazati i neke negativne strane o kojima se do devedesetih godina nije moglo govoriti, kao o partizanskim zločinima, bit će zanimljivo vidjeti reakcije. Recimo, jedna epizoda će govoriti o ilegalnom pokretu u gradovima i mislim da će se mnogi iznenaditi. Mi smo svi u filmovima vidjeli kako je bio organiziran ilegalni pokret u gradovima, ali u stvarnosti to često nije bilo tako.

- Što su vam otkrili ili pomogli strani arhivi?

- Mislim da će mnogima biti zanimljivo vidjeti postojanje njemačke partizanske čete, talijanske partizanske čete, talijanske, romske ili ženske partizanske čete. U Cambridgeu smo snimali zašto je Churchill odlučio dati podršku partizanima, a ne četnicima ili kraljevskoj vojsci. To je priča o dešifriranju njemačkih vojnih kodova, uz pomoć stroja zvanog Enigma. Činjenica je i da su britanske misije dolazile u Titov štab da vide što se događa. Prava istina je da je Churchill u realnom vremenu imao podatke da četnici surađuju s Nijemcima, Talijanima i ustašama. Sve to otkriva prepiska njemačkih vojnih komandanata, a Churchill to nije mogao i smio javno reći jer bi time otkrio da dešifrira njemačke poruke. Zato je i slao ljude na teren da može reći da su oni na terenu vidjeli neke stvari. Jesu vidjeli na terenu, ali sigurno je mnogo toga bilo prikupljeno na drugi način.

Što je ustanak?

- Jeste li obradili i ono što je u Hrvatskoj još uvijek sporno, a to je dan ustanka?

- Nisam išao u takve detalje, ali seriju počinjem iz šume u okolici Siska i spominjem početak oružanog pokreta otpora. Kada govorimo o početku ustanka dolazimo u kategoriju koja je ideologizirana. Prije svega, na pitanje što je ustanak, a što početak borbe. Početak oružane borbe je jedno, ali ustanak je drugo, jer to znači uzimanje oružja u ruke i oslobađanje nekog teritorija. Još je važnije, da je to masovno uključivanje naroda u partizanskim jedinicama. To se doista u slučaju Hrvatske dogodilo 27. srpnja na području Like i Bosanske krajine, u Srbu. Nema spora da su sisački komunisti prvi partizani.

(Snimio Vedran Peteh / Cropix)

- Što je dalje slijedilo?

- Kada su u jutro 22. lipnja partizani na radiju čuli vijest da je počela akcija Barbarossa, komunisti kao prvi odlaze u sisačku šumu. Bilo je i prije toga nekih akcija, ali razlika je u tome što su oni koji su poduzimali neke ilegalne aktivnosti i dalje bili legalni građani. Prvi put je tada skupina mladića i djevojaka otišla u šumu i potpuno se odrekla svog legalnog načina života. Uzeli su puške u ruke i u sljedećim danima je nastao taj odred koji je imao svoje aktivnosti. Jedno s drugim nije nespojivo, s time da bi ja kao početak oružane borbe stavio 22. lipanj, a po onoj terminologiji, kada je riječ o ustanku, onda bi to bio kraj srpnja 1941. godine.

Stanje u Istri

- Bavi li se serija oslobađanjem Istre, na što su Istrijani jako i danas ponosni?

- Svakako ćemo i to obraditi, ali problem je što se u sedam epizoda ne možemo svime baviti detaljno. Istrijana je jako puno bilo kao partizana u brojnim jedinicama koje su svugdje ratovale. Naravno da se situacija jako mijenja nakon pada Italije, isto tako kada kreće oslobađanje tog dijela zemlje. Oslobađanje tih zapadnih krajeva bilo je vojno i političko pitanje, ono što je Tito govorio na Visu, da svoje ne damo, a tuđe nećemo. I o tome ćemo govoriti u seriji.

- A kakva je bila uloga Istrijana u partizanskom pokretu?

- Uloga Istrijana u Narodnooslobodilačkoj borbi je značajna. Istrijani su prvi autohtono jugoslavenski antifašisti. Istarski antifašisti i partizani su primjer jednog nevjerojatnog entuzijazma, hrabrosti i poštenja. Imali su mogućnost da ne budu životno ugroženi, za razliku od Srba, Židova i Roma koji su morali otići u partizane. Istarski i dalmatinski Hrvati su mogli okrenuti glavu u drugom smjeru. Ali nisu. To je meni nevjerojatno. To su ljudi koji su nam osvijetlili obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata.

- Hoće li biti riječi i o partizanskim zločinima?

- Naravno. O zločinima se do devedesetih godina nije govorilo uopće, a od tada se isključivo govori o njima. Na te zločine neki gledaju kao na logičan slijed komunističke ideologije. Ali situacija je puno kompleksnija. Radilo se o građanskom ratu koji je najsuroviji oblik rata. U građanskom ratu ne može biti neriješeno, netko mora potpuno izgubiti i to se događalo na području Jugoslavije. Ili si s nama, ili si protiv nas. Zločini se događaju i zbog ideoloških razloga i zbog osvete. Mnoge obitelji su u potpunosti stradale, kao i sela. Radi se o polupismenim ili nepismenim seljacima i onda dolaze, što se naravno ne može opravdati, zločini i osveta. Zločini su mrlja na partizanskom pokretu, ali treba uzeti u obzir i okolnosti. Ne stoji da su Bleiburg i Jasenovac isto. Nikako. Ali je činjenica da su zločini počinjeni.

Povezane vijesti

• Spomen na početak općenarodnog ustanka u Istri
• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• Edi Andreašić: Moj otac Armando nije znao NI RIJEČ HRVATSKOG JEZIKA KADA JE KRENUO U PARTIZANE