Vajka dva para mudanti

Ilustracija

Vruć lipanjski dan. Parkiram bicikl na kraju Korza i trčim prema frizerki Gori. Kasnim. Kod Zlatnih vrata gužva. Zastanem da pogledam što se događa. Puno mladih oko kipa Jamesa Joyca. Bloomsday. Gradska knjižnica i čitaonica Pula organizirala je čitanje "Uliksa". Knjiga koju sam puno puta pokušala pročitati, ali neuspješno.

Dolazim kod Goge sva zadihana. U salonu dvije meni drage gospođe. Jedna plus trideset, druga se bliži osamdesetoj. Tema razgovora kupnja gaćica. Kaže mlađa, koja je nedavno rodila, kako je nemoguće naći visoke pamučne gaćice koje ne stišću i ne ocrtavaju se.

Gaćice, grudnjaci. Nešto tako svakidašnje, a u doba mog odrastanja tihi predmet čežnje, kaže starija gospođa i prisjeća se Lodeža. Gaćice, nekad platnene, široke.

U moje vrijeme bilo je već naveliko pamučnih gaćica, ali lastici su bili relativno loše kvalitete. Stalno smo doma imali šikurece (ziherice) koje su služile isključivo za mijenjanje lastika na gaćicama.

Prvi grudnjak kupljen negdje u trećem, četvrtom razredu srednje. Kupaći kostimi VIS, Galeb, Jugoplastika i Adidas, Speedo.

Valter Kiršić i izbor za Miss topless. Majka i njeno ponavljanje da uvijek trebam imati uz sebe dva para gaćica jer nikad se ne zna što mi se može dogoditi i da 'ne buden šporkulja'. I ne samo dva para gaćica, nego i dva para bičav. Na tu moju upadicu starija gospođa u salonu dodaje: "Dva para mudanti vajka. Za daj bože i za nedaj bože". Tri generacije žena, problematika ista.

Prva menstruacija, pamučni ulošci i higijenske plastične gaćice. Pojava prvih tampona garnirana pričama da se ne preporučuju jer su štetni po zdravlje. Istovremeno pojava prvih RIS prezervativa. Ris-no-risk.

Vraćajući se prema biciklu, sjednem na škaline Portarate taman dok djelatnici Gradske knjižnice objašnjavaju zašto je "Uliks" važan za svjetsku književnost. Između ostalog zato jer je opisan jedan dan Leopolda Blooma sa svim njegovim mislima, djelima i kretnjama bez cenzure. Od jedenja ovčjih bubrega za doručak koji 'daju' na urin, do odlaska na toalet i mirisa tjelesnih tekućina.

James Joyce stigao je u Pulu iz Trsta na dan otkrivanja spomenika carici Sisi ispred Arene. Za Noru i njega Pula je bila zabit, selendra. Ali, da parafraziram Tatjanu Arambašin-Slišković - "Koliki te nisu voljeli, moja Pulo!"