Puljani su se za vikend ponovo podijelili. I to gadno. Posvađali su ih lampioni dobrih želja koji su se u subotu navečer puštali iz Arene. I dok je te večeri sve izgledalo nadasve idilično, nedjelja je nekima ostavila gorak okus u ustima. Vjetar je, očito, ove godine puhao u smjeru grada pa su ostaci lampiona popadali duž Kaštanjera i Gregovice, a mještani tih naselja bombardirali su javnost objavama gdje je koji pao. Bilo ih je, navode, na stotine.

I upravo se oko toga jesu li lampioni izraz dobrih želja ili obično smeće podijelila pulska javnost, a debate su se (kao i uvijek) održavale u sferi društvenih mreža. Osim lampiona padale su i teške riječi - oni koji su lampione puštali tvrdili su da je riječ o lijepom i humanitarnom događaju, oni kojima su popadali po dvorištima i ulicama prve su nazivali šporkuljama i cijeli događaj nazivali ekocidom, pozivajući se pritom na dobrobit ptica i morskih životinja.

Rijetki su, čast takvim izuzecima, umjesto tipkanja zasukali rukave i počistili ono što se počistiti dade. Ne želeći ovdje (pre)suditi tko je u pravu, ipak treba istaknuti nekoliko stvari, a prva je: ono što leti, mora pasti! Drugo, javnost je očito podijeljena i organizatori bi trebali razmisliti treba li ovaj događaj, koji kod jednog dijela Puljana izaziva negativne konotacije, ponavljati dogodine. Treće, jasno mi je da su pojedince zasmetali lampioni, ali mi nije jasno kako im isto toliko, zapravo još više, ne smetaju hrpe smeća kojima svjedočimo svakodnevno. Smeća je na svakom koraku - ispred zgrada, na puteljcima, po šumicama i plažama… Koga za to okriviti?

Na kraju, dva dodatna pitanja - bi li odaziv Puljana bio tako velik da ih se dogodine, umjesto na puštanje lampiona i snimanje selfija u Areni, pozove da "samo" doniraju 25 kuna za potrebitu djecu i koliko bi se onda skupilo novca? I, hoćete li idućih dana na groblje odnijeti plastične lampaše, jer i oni su obično plastično smeće?!