(Snimio Igor Cecelja Ccla)
Iako će biti jako malo onih koji će zapamtiti naziv novog, devetog studijskog albuma grupe Let 3, broj onih koji će uživati u novom, otkvačenom radu riječkih rokera bit će jako velik. Naime, »RKTRD NDRD« nudi 13 razigranih, rasplesanih i energije punih pjesama okrenutih gotovo u potpunosti rock zvuku. Dakle, uz »RKTRD NDRD« moći ćete se naplesati do besvijesti, iskakati i izvikati, potrošiti štetne kalorije, ispucati iz sebe svu negativnu energiju i prihvatiti pozitivu, a uza sve to dobro se, zahvaljujući ludim tekstovima, nasmijati i zabaviti!
Odmah treba reći da su letovci u slučaju ovog albuma odbacili mogućnost složenije društvene kritike (a znali su ranije biti u tome dobri) te se, bježeći iz dosade i zatupljujuće svakodnevice, okrenuli svijetu hedonizma, ponajprije opijata, seksa i malo tu i tamo glazbice… Ako ste za to – navalite na »RKTRD NDRD« i uživat ćete. Garant!
U kom smislu ide album, najavljuje već uvodna »Mielerosa« koja uz plesni rock ritam najavljuje hedonistički pristup (Suknja ti kratka, tako si slatka/pleši cijelu noć/iz pupka ti pijem sok/iz uha ti kaplje riječki rock) s trunčicom lokalpatriotizma i tipične Let 3 nonsens lirike (Život je patka/voda je glatka/band orkestrira/tijelo balansira), a sve to ponavlja se u još većoj mjeri u erotici još više okrenutoj »Ljubim te do krvi« (Skačem i trčim/i trčim da te ljubim kao konj/ kao kravu slasno i masno do krvi opasno/ljubim te do krvi opasno/trčim da te ljubim/u noge, među noge) koja također nudi malo poetske ludosti (čačkalica lijarica/balon guma šuškalica) da bi u »Lassie« Let 3 ekipa prigovorila kako to svijet izgleda nakon uzimanja »supstanci« (bode morž laje pas/ti si oblak u mom moru/nek’ se sline luče skroz kroz nas/ poljubi me u ruke u kosu/ti si sjena u zlatnoj zori/nek’ nam mokre noći budu spas/šimpu gras/volim vas/ej kako laje pas).
Nakon tog erotskog/gras uvoda, Mrle, Prlja i društvo kreću i na »ozbiljnije stvari« za što je idealan primjer »Mravljooka pupica«. Ako želite otkriti tko je i što je spomenuta, onda ćete u ovoj pjesmi čiste, je li, čežnje za izgubljenom ljubavi čuti: Otišla je mravljooka žena, nakindžurena Pupica/lijepa i plaha kao robotska sjena/Na svijetu nigdje za mene više šećera nema… U grudima buja trnje, divlja bambus crn/Imala je stas, opojan glas, oči boje sljeza i crven nos od sladoleda. I što možeš kad izgubiš tako nešto divno, nego napisati pjesmu o tome! A načini na koje možeš izgubiti voljenu su razni. Primjerice, u pjesmi »Žlica« kroz nešto sporiji ritam i mračnije okvire (logično, ipak je ona otišla i on je sada prokleto sam) saznajemo kako je ona otišla jer se zaljubila u čovjeka koji salatu jede na poseban način i to ju je privuklo. I nakon tog tragičnog odlaska sada nam tužni i nesretni ljubavnik njen niže svoju ispovijed s maestralno čisto romantičnim završetkom dostojnim klasika kakav su »Titanic« te »Romeo i Julija« zajedno. Jer, kaže pjesnik: I dok odlazi sve iz nje blijedi/salata na stolu još se ledi/u njoj vidjeh sve što smo bili/zelenilo što smo izgubili…
Pa ako to nije tužno i bolno, što onda jest?! No, ima Let 3 rješenje i za taj ljubavni jad i bol. Nude ga »Praščići u krošnji«, priča koja počinje nizom poetskih konstatacija u stilu: »Ja nikad ne gledam/osim kroz tvoje oči/onda vidim/jaglace na malinama/slonove na kosti/leblebije na Himalaji«… I nećete vjerovati, ali tako se u određenom trenutku dođe i do praščića u krošnji! A onda ide još bolja »Ljubavna pokora«. E, tu već ima i nasilja. Iako je ona stalno gola, što njega čini sretnim i presretnim, dogode se i scene poput one kad je on, jadni muškarac, žrtva obiteljskog nasilja: »Sinoć si me tukla suhim bakalarom, slatka bol/modrice od ribe kvrgave«. Zbog tog su nasilja, ali i inače, u pokori njegova muda, a ako nekome nije jasno što nesretnik nakon svega toga misli, onda to on argumentirano potvrđuje stihovima: »Bje bje bjo bi bjuba/Bojbo ba bibi bu/Bje bje bjo bi bjuba/Bojbo ba bibi bu.«
I »Suncokret« je ljubavna! I to kakva: »Moje si sunce ti/Ja sam tvoj suncokret«, pjeva Prlja tvrdeći kako mu ništa kod nje ne smeta: »Volim kad me zoveš Majmune/Volim kad me zoveš Glupane!« Zar nije ljubav to? A koliko je tog plemenitog ljudskog osećaja u maestralnoj »Cikica«, pjesmi čiste romantike s daškom zdrave, da ne kažemo seoske erotike i svakom razumljive tjelesne žudnje. Naime, lirski subjekt vratio se s Velebita nakon puno posla i odsustva (i izgleda i napumpano i masnije) pa sad jedva čeka da vidi svoju lirsku subjektkinju, odnosno cikicu, i upozna je s majmunom kojeg je doveo s Velebita. Pa je stoga lirski subjekt moli da više prestane peglati (jer ona, k vragu, samo pegla li ga pegla te svoje haljine koje su od toga krute…) i da obrati malo pažnju na njega i njegovog majmuna! Šteta što ne saznajemo je li se smilovala.
To je, ustvari, jedini nedostatak ove pjesme. »Zelen grašak« pjesma je začudno normalnog naziva i donosi jednu »narodnu« koja počinje evo ovako: »Ubola se Baba zubom bijesnim pasjim trnom/Ševrlja, skiči, brsti grmove, napikuje gamad, muhe, bakule, usisava ljute škorpije…./« Pa kaže: E, to što kaže, poslušajte sami pa ćete saznati što je to, ustvari, zelen grašak! A da je zanimljivo – bogme je! Naslovna jednostavnog naziva »RKTRD NDRD« opisuje voljenu i njene kruške koje, čini mi se, ipak nisu kruške, nego nešto drugo. Svoju dragu pjevač naziva svakojako (pjevkušo, lončara, sjevaša, namigušo, ratoborna pumpašo… vruća gljetorko/ oblikuješ se u plavu vranu) i zbog svega toga želio bi se ostakliti da se zabije u nju. Pa zato u nekoliko navrata ponavlja »pumpaj, pumpaj, pumpaj« što, opet mi se čini, ipak nema veze s buntom studenata u Srbiji.
»Ciklama«, kultna pjesma grupe, sama je po sebi grandiozna (to svi već znaju!), a u ovoj novoj verziji obogaćena je suradnjom s orkestrima ozbiljne glazbe zahvaljujući čemu je na tragu kultne domaće opere »Ero s onoga svijeta« i sigurno je novi doprinos hrvatskoj ozbiljnoj glazbi, najozbiljnije i naozbiljnijoj. Ali nema tu samo bogate orkestracije klasičara. A ne, ne. Odličan dio »Ciklame« je elektronika, mračna i opojna poput vina iz nekih mističnih krajeva a la Westeros. A tek vokal! Moćno. Moćno. Definitivno fantastična obrada čuvene »Ciklame« s još čuvenijim stihovima (Ciklama mala Išla je sama/U lov u lov u lov). Za kraj letovci čuvaju suradnju s Orhanom pa zajedno viču i pjevaju »Čupaj p…« čiji naslov ne smijemo radi ćudoređa napisati u cijelosti, a isto bi tako bilo pogubno citirati i stihove ove skadbe koja plovi obalama ekektronike i turbofolka.
Šalu na stranu, novi album Leta 3 oduševit će sve njihove brojne fanove i sigurno privući nove. Majstorsko poigravanje kičom, nosens poezija s puno smisla, igre riječima i stvaranje novih riječi, lepršava otkvačenost, cinizam i ironija, psovka i provokacija eksplodiraju doslovce u svakoj pjesmi ovog ludog albuma. Let 3 prošli su fantastičan i nezaboravan put od osamdesetih i najbolje pjesme hrvatskog rocka ikad (»Izgubljeni«) do statusa živih legendi i simbola rock otkačenjaštva. Devet godina nakon posljednjeg pravog studijskog albuma (»Angela Merkel sere«, 2016.) i dvije nakon iznimno uspješnog poigravanja nasljeđem svojih velikih hitova (»ŠČ«, 2023.) Let 3 opet potpisuje glazbeni rock događaj godine!
Na ovom albumu Let 3 su Zoran Prodanović (vokal), Damir Martinović (el. bas), Matej Zec (gitara, synth, bgv), Dražen Baljak – (gitara) te Ivan Bojčić (bubnjevi). Vrhunsku produkciju i aranžmane potpisuje Matej Zec (Studio G.I.S.), osim opjesama »Ciklama« i »Čupaj p…« koje je producirao Iztok Turk, a u izvedbi »Ciklame« sudjelovali su Orkestar Riječke filharmonije i zbor Jeka Primorja pod ravnanjem Igora Vlajnića te Akademski zbor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (dirigent i orkestracija Olja Dešić).
Na albumu se nalaze pjesme: »Mielerosa«, »Ljubim te do krvi«, »Lassie«, »Mravljooka pupica«, »Žlica«, »Praščići u krošnji«, »Ljubavna pokora«, »Suncokret«, »Cikica«, »Zelen grašak«, »RKTRD NDRD«, »Ciklama« i »Čupaj pičku« feat. Orhan