PIŠE: VANESA BEGIĆ
Osobni podaci
U posljednje vrijeme sve se više govori o zakonu o zaštiti osobnih podataka, te što sve tvrtke moraju učiniti po tom pitanju. Redovna praksa objavljivanja imena promovenata preddiplomskih i diplomskih studija fakulteta bila je upitna u našim novinama upravo zbog te zaštite osobnih podataka. Iako smo na kraju dobili imena promovenata, postavlja se pitanje što sve čini zaštitu osobnih podataka, koliko je to moguće, primjenjivo i provedivo u trenucima kada društvene mreže diktiraju život. Dosta se toga pisalo o tome, navedeno je da je to jedan od najvećih izazova za tvrtke, te kako će evidencija u bilježnicama, kartotekama, ali i na računalima ići uskoro u zaborav, jer će se podaci pohranjivati direktno na serveru koji je u SAD-u, gdje je razina zaštite osobnih podataka vrlo visoka.
Naravno, oduvijek se znalo da treba paziti kome se i zašto daju osobni podaci, da se neće svakome dati broj osobne, OIB, broj vozačke, broj kreditne kartice ili PIN, te da ima prevaranata koji vrebaju sa svih strana nastojeći se domoći tuđih podataka, a još više sredstava na računu. Istina je da su prevaranti sve domišljatiji, da koriste sve kreativnije metode prikupljanja podataka, od lažnih službenika banke, pošte i osiguravajućih društava da bi proveli u djelo svoje ne malo bezazlene ciljeve. Pamtim još godinama unazad jedan inozemni dokumentarac gdje su navodili kako treba uništavati s otpadaka sve tragove, a upravo za zaštitu osobnih podataka, da treba poderati razne uplatnice, papire, recepte, izvatke iz banke ili bankomata, potvrde, jer 'ima i onih koji prčkaju po kantama za smeće i tko zna tko može što, kako i kada upotrijebiti'.
Da je potrebna pozornost glede zaštite podataka, nije novost, posebice kada se radi o djeci i maloljetnicima. Iz novinarske prakse poznato je da za svako objavljivanje fotografije djece, pa bila i ona u vrtićima i školama, je potrebna dozvola roditelja, odnosno potvrda koju nastavnici ili odgojitelji daju roditeljima za pristanak objavljivanja fotografija u medijima vezano uz razne školske i ine aktivnosti. Recimo samo da je bilo i slučajeva da smo prije objave morali brisati u Photoshopu pojedino dijete iz fotografije budući neki roditelji zbog nekih, naizgled bizarnih razloga, nisu htjeli da se vidi njihovo dijete.
S druge strane, tu su društvene mreže gdje nerijetko oni ljudi koji toliko paze na sve moguće, objavljuju fotografije djece i njihove vrlo osobne podatke. Krajem svake školske godine roditelji masovno objavljuju fotografiju dječje školske svjedodžbe, knjižice ili što već, što je također povjerljiv podatak. Da primjerice Marko ili Janko traže preslik ocjena nekog djeteta, to ne bi dobili zbog zaštite podataka, no te iste podatke roditelji objavljuju na društvenim mrežama. I ne samo to. Nedavno je bila žešća sezona gripa i viroza i mnogi su objavljivali na tim istim društvenim mrežama fotografije liječničkog nalaza, specijalističkog mišljenja, recepta za lijek, a pojedini čak i svoje crveno, upaljeno grlo. Gdje ćeš veću sigurnost podataka i intimu…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
