"Ovo je tek početak moje karijere i nisam još ništa ostvario, već je sada ispred mene još teži i naporniji rad. Dolazak u Austriju je veliki korak i svjestan sam da me čeka još puno izazova, a na meni je da budem uporan te dam sve od sebe kao što sam i dosad davao na svakom treningu i svakoj utakmici. S te se strane u mom pristupu ništa neće promijeniti, nastavit ću raditi i uloženi će mi se trud vratiti, a s time će doći i rezultati. Vjerujem u sebe i ne bojim se onog što je ispred mene." 

Tako je prije dvije godine, kad je iz kadetske momčadi Istre 1961 prešao u redove Red Bull Salzburga, zborio Rocco Žiković. Danas, kao friški 18-godišnjak, može reći kako je polako počeo ubirati plodove svog rada, o čemu najbolje svjedoči tek potpisani ugovor kojim se obvezao na vjernost perjanici austrijskog nogometa do ljeta 2027. godine.

- Mogu reći da sam u ove dvije godine ostvario sve što sam očekivao, premda je bilo dosta teže nego sam si to bio zamislio. Znao sam da neće biti lako, ali opet je sve drugačije kada to osjetiš na svojoj koži. Najteži dio puta bio mi je period u kojem zbog ozljeda nisam mogao trenirati i igrati, ali kako sam zaliječio sve probleme, tako je sve polako počelo dolaziti na svoje i sad sam zadovoljan i sretan, poručio je Rocco Žiković iz Salzburga.

- Vjerojatno bi neke stvari bile drugačije da sam u Austriju stigao zdrav i spreman umjesto nakon operacije meniskusa, ali što je, tu je. Poslije odrađene rehabilitacije zadobio sam manju ozljedu gležnja zbog koje sam opet izbivao mjesec dana, početkom sljedeće sezone stigla je i manja ozljeda koljena koja me novih mjesec dana bacila van pogona, da bi nakon toga, napokon, sve bilo u redu. Iza mene je skoro godinu i pol dana bez ikakvih zdravstvenih problema i to se osjeti na mojoj igri.

Uz te zdravstvene tegobe, kao dva najveća problema koji su ga mučili u startu njegove austrijske avanture, Rocco je izdvojio jezik i mentalitet.

- Nisam znao njemački jezik i to mi je dosta otežalo neke stvari. Treneri su od mene zahtijevali da jako puno pričam tijekom igre i da kao zadnji igrač budem vođa na terenu te kad sam naučio jezik, sve mi je bilo puno lakše. U toj početnoj prilagodbi mnogo su mi pomogli dečki iz kluba, Hrvati rođeni u Austriji Mario Pejazić i Dario Bijelić te Slovenac Kristjan Bendra, koji također dobro zna naš jezik, istaknuo je Žiković.

- Što se tiče mentaliteta, on je ovdje dosta drugačiji u odnosu na naš, kako kod trenera, tako i kod domaćih igrača. U početku sam se teško s time nosio, poslije je postalo donekle lakše, ali premalo sam ovdje da bih se privikao na austrijski mentalitet. Treba za to puno više vremena.

Trebalo se priviknuti i na jedan novi nogomet, dosta drugačiji u odnosu na onog s kojim se susretao u Hrvatskoj.

- Dosta je razlika. U Austriji se sve radi puno brže i nije onako ležerno kao što se igra u Hrvatskoj. Puno se više ide na fizičku snagu, pogotovo u drugoj ligi u kojoj igra naša druga momčad. Gajimo stil igre koji se najviše bazira na visokom presingu s puno situacija "jedan na jedan" te uz jako puno trke. Moramo biti fizički maksimalno spremni, ali tako vam je svugdje u svijetu. Jednostavno, ne možeš više igrati ozbiljan nogomet ako nisi fizički spreman, nije dvojio Žiković. 

- I treninzi su naporniji nego u Hrvatskoj, jer ipak je ovo malo viša razina. Tijekom prvenstva dvaput tjedno imamo po dva treninga dnevno, tijekom priprema nekad i više, i tih dana je ujutro na rasporedu teretana, a popodne nogomet. Treninzi su intenzivni, prate nas GPS-om koliko trčimo i gleda se da cijele treninge odradimo u sprintu, a kad se rade neke vježbe, one se odrađuju maksimalno. Ustalio sam se na stoperskoj poziciji te je i tu bilo dosta novih stvari koje su od mene treneri tražili, a u lakšem usvajanju tih zahtjeva pomogla mi je činjenica da ovdje stoperi igraju jako visoko. Stojimo na centru ili čak na protivničkoj polovici terena te mi to dođe kao da igram zadnjeg veznog i paše mi takva igra.

U prvom dijelu sezone Rocco je igrao za U-18 momčad Red Bulla, čiji je kapetan, a odradio je i dvije utakmice za drugoligaša Liefering, drugu momčad Red Bulla.

- Odradio sam zimske pripreme s Lieferingom te bih volio za njega igrati i u drugom dijelu prvenstva, koje kreće krajem veljače, ali to će ovisiti od više stvari. Ako se u Liefering "spusti" stoper iz prve momčadi Red Bulla, onda ja automatski ne bih bio standardan i u tom bi mi slučaju bolje bilo da igram za juniore, kako bih prikupio kontinuitet utakmica, nego da sjedim na klupi. Na meni je da treniram i čekam svoju šansu, a na trenerima je da donesu odluku, naglasio je Žiković, koji je po povratku sa zimskih priprema u Španjolskoj upisao i debi za prvu momčad.

- Igrali su u dva dana dvije prijateljske utakmice, prvu sa Strurmom i drugu s drugoligašem Grazerom, za koju su "povukli" nas nekolicinu juniora. I dalje je dosta bilo igrača iz prve momčadi i tu mi je utakmicu lakše bilo igrati, nego one koje sam odradio sa svojim vršnjacima. Jedno je kad ste u momčadi svi mladi, a nešto sasvim drugo kad su tu iskusniji igrači koji dosta mirnije igraju te imaš nekog na koga se možeš osloniti i tko će te ispraviti ako napraviš pogrešku. 

Red Bull je na glasu kao jedan od klubova u kojem se najbolje radi s mladim nogometašima te su mnogi njegovi bivši igrači ostvarili zapažene karijere u ligama puno jačim od austrijske. Rocco ne dvoji kako bi i on jednog dana volio krenuti tim putem, ali zasad mu se još nikamo ne žuri.

- Najviše bih volio igrati u Španjolskoj ili Engleskoj, ali ne razmišljam još tako daleko. Trenutno sam ovdje gdje jesam i fokusiran sam isključivo na to da na svakom treningu i svakoj utakmici dam svoj maksimum, te se što prije izborim za mjesto u prvoj momčadi Red Bulla, a ostalo će već doći. Pričao sam s ljudima iz kluba, svi su rekli da su zadovoljni sa mnom i da samo tako dalje nastavim, zaključio je Žiković.

Povezane vijesti

• Više ozlijeđenih u željezničkoj nesreći
• Andy Murray najavio kraj karijere u Wimbledonu, a možda i prije
• Mirko Filipović naprasno završio karijeru: Imao sam moždani udar, krvarenje u mozak..pukla vratna žila od preopterećenja