MARIJETA VIDAK Hrvatska reprezentativka nova je članica umaških "lavica"

Bivša podravkašica u Umagu - Marijeta Vidak (Mijat GAVRAN)

Za mene je ovo izazov kojemu se veselim, jer uistinu želim sa ostalim suigračicama pokazati da zaslužujemo primjerenije mjesto u prvoligaškoj karavani, rekla je Vidak

Da su životni putovi nepredvidljivi i neizvjesni itekako nam potvrđuje i ova priča Virovitičanke Marijete Vidak iza koje je provedenih deset uspješnih sezona u najtrofejnijem hrvatskom klubu, koprivničkoj Podravci.

Za to vrijeme je sudjelovala u osvajanju trofeja, prvenstava i kupova Hrvatske. Ti uspjesi su joj donijeli i igranje na međunarodnoj sceni u klupskom dresu, ali i nacionalnom. Prije toga je prošla rukometnu školu u matičnom, virovitičkom klubu. Bilo je to vrijeme, 2000. godine kad su virovitičke rukometašice okončale prvenstvo Hrvatske tik do neprikosnovenih Koprivničanki. Između ostalog je i ta popularnost rukometa, uz atmosferu koja je vladala u gradu, bila jedan od razloga što je tad 8-godišnja Marijeta Vidak poput brojnih vršnjakinja zakoračila u klupsku školu rukometa. Prolazila je kroz sve uzrasne skupine, gdje je uvijek bila među istaknutijima, a slijedom toga i u mladim "kockastim" vrstama. Značilo je to i put ka susjednom, koprivničkom klubu.

Nastavak priče prepuštamo našoj sugovornici, novoj članici umaških prvoligašica, što je i svojevrsno iznenađenje ovoljetnih selidbi među rukometašica.

– Logičan je to slijed za mlade igračice koje dosegnu potrebitu kvalitetu, o kojima u Podravci odlučuje struka. Tako se dogodilo da sam poslije nekoliko zapaženih sezona, odnosno igara u dresu matičnog kluba, dobila poziv za prelazak u Koprivnicu 2008. godine. Dvije sezone sam igrala za drugu ekipu, Podravku Lino u Drugoj ligi. U sezoni 2010/11., sam osjetila što znači igrati u prvoj ekipi Podravke Vegete. Biti dijelom sastava koji je osvojio oba trofeja, naslov prvakinja i Kup te igrati s Mirandom Tatari, Majom Kožnjak, Svitlanom Pasičnik, Vesnom Milanović Litre, Anitom Gaće, Ivanom Kapitanović i drugima, bilo mi je ostvarenje snova. U tako jakoj konkurenciji teško je bilo izboriti mjesto pa sam narednu sezonu odigrala za ekipu Zeline, što mi je dosta pomoglo. Vratila sam se i sve do ljeta 2018. bila članicom prve ekipe koja je u tom vremenu osvojila šest naslova prvakinja i pet pokala kupa, rekla je Marijeta Vidak koja je igrama u dresu Podravke Vegete zaslužila status Hrvatske reprezentativke i u izabranoj vrsti je još uvijek aktualna članica.

Poslije deset godina igranja u ekipi koprivničkog kluba, stigla je ponuda iz Rumunjske, iz kluba Gloria Buzau, no nije to bilo u skladu s očekivanjima. Naime, poslije pripremnog razdoblja i igranja u istom Marijeta Vidak je osjetila kako se u trenutku promijene svi životni planovi. Puknuće križnih ligamenata sve je odgodilo za neko vrijeme, jer slijedio je povratak doma, operativni zahvat i rehabilitacija do ponovnog povratka na parket.

– Baš tako. Nakon oporavka dobila sam ponudu iz slovenskog prvoligaškog kluba iz Žaleca, Zelene doline, gdje sam odigrala prošlu sezonu. Tada se ukazala nova mogućnost za ostanak doma. Spletom okolnosti stigla je ponuda iz Umaga i brže nego sam i sama to očekivala, dogovorili smo se o suradnji. Svidjeli su mi se planovi umaškog kluba. Uz to, i dugo priželjkivana mogućnost da se "skrasim" blizu mora, ostvarila se. Vjerujem da ću "pokupiti" boju i napokon uživati u tim čarima, ali tek po ispunjenju svakodnevnih klupskih obveza, otkriva nam trofejna igračica. - Bit će vremena za to, tako da ćemo Ines (Lisjak, op. n.) i ja zajedno sa suigračicama otkriti svoju omiljenu plažu. Inače, što se snalaženja tiče, niti najmanjih poteškoća ne bi trebalo biti. Poznajem se s većinom igračica, a najviše Natašu Miočinović, moju sugrađanku. Dok se neki planovi preko noći promijene, vrijeme čini svoje nudeći neke nove mogućnosti. Za mene je ovo izazov kojemu se veselim, jer uistinu želim sa ostalim suigračicama pokazati da zaslužujemo primjerenije mjesto u prvoligaškoj karavani.

Zasigurno su prisutni i planovi s reprezentacijom, odnosno nastavak igranja za Hrvatsku.

– Naravno da i dalje želim zadržati status reprezentativke, što ću nastojati izboriti igrama u novoj sredini gdje se već sada ugodno osjećam. Iskreno se nadam da će, sudeći po svemu, Ines i Nataša pronaći svoje mjesto reprezentaciji i praviti mi društvo. Uz ostale igračice, mi u klupskim ispitima moramo pokazati da imamo kvalitetu za mnogo više od onog što je inače umaška ekipa ostvarivala zadnjih sezona. Nadajmo se da neće biti pehova kakve su "lavice" u protekloj sezoni imale. Dobrim igrama i isto takvim rezultatima moramo steći naklonost naše publike i steći nove simpatizere, jer navijači znaju biti od pomoći pri ostvarenju plasmana koji će zadovoljiti sve u klubu i simpatizere u rukometnom Umagu.