Vrlo je ambiciozno mladi redatelj Rok Olaf Pečečnik pristupio projektu svoje diplomske predstave, uprizorivši djelo - čiji naslov "Istra ti mila materina" odmah asocira na zajednički studijski album pulskih sastava Gori Ussi Winnetou i KUD Idijoti "Istra ti materina". Premijera predstave bila je u srijedu navečer na velikoj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.

"Istra ti mila materina", napomenimo uvodno, nije "Istra ti materina", i ne postoji uzročno-posljedična veza među tim umjetničkim ostvarenjima, iako se, doduše, ako ih netko ide tražiti, aluzije uvijek mogu iščitavati u raznim kontekstima i izvan same primarne strukturalno-semantičke poveznice.

Predstava je to bez dramskog teksta, koja se može iščitavati na više načina, a vokalne ekshibicije izvrsne Elis Lovrić uz nastup članova rakljanskog Kulturno-umjetničkog društva "Mate Balota" pokazuju istarsku komponentu predstave, odnosno smještaju je u taj istarski kontekst.

Dio predstave koji se odnosi na prikazivanje turbulencija i vjetrometina koje su odredila malog, običnog istarskog čovjeka nemaju tako izraženu istarsku specifičnu komponentu, te mogu biti shvaćene i kao atemporalne turbulencije svake jedinke s ovog planeta neovisno o geografskom arealu, kada je riječ o nekoj svojevrsnoj općoj, svevremenskoj katarzi. Taj dio (p)ostaje istarski tek uz zvukove folklora i glas Elis Lovrić, što je i najjača komponenta ovoga ostvarenja.

Redatelj je mlad, na početku karijere, vidljivo je da ima dobre ideje i da zna redateljski promišljati, a ne nedostaje mu niti hrabrosti upuštanja u veliki projekt s ekipom koja u velikoj većini nema (puno) kazališnog iskustva, ali koja je željna znanja, eksperimenata, učenja, i koja ima veliku želju da se predstavi na najbolji mogući način.

A Elis Lovrić je naprosto sjajna, snažnoga glasa, poput glazbenog pripovjedača koji drži sve konce ove predstave. To je najjači i najbolji dio predstave. U biti, Elis Lovrić predstavlja i personificiranu Istru, metaforu Istre, svih njezinih nijansi, misli, različitosti, a taj su prijelaz dramaturginje Antonela Tošić i Tamara Damjanović efektno izvele.

O ostatku predstave dalo bi se raspravljati. Nekada je prikaz folklora možda i previše naglašen, što je prigodnije možda za neku drugu vrstu priredbe, a ne za cjelovečernju predstavu, a netko će se možda žaliti na nedostatak dramske strukture, mada je to i uvodno naglašeno kao intencija cjelokupnog projekta.

No, fakat nedostaje neka čvršća nit vodilja među epizodama, neka "priča", pa i u nedostatku dramske poveznice, jer ideja je dobra, dužina trajanja optimalna, akteri vrijedni, Elis Lovrić sjajna - svi sastojci su tu, samo ih treba "izmijesiti" u pravoj mjeri, u pravom omjeru. Potencijal postoji, itekako, treba samo malo "srediti" neke elemente.

Nije previše zorna niti aluzija i poveznica samoga ostvarenja s naslovom, ali možda je upravo ta nedorečenost tako ciljano osmišljena.

Scenograf je Branko Hojnik, kostimografkinja Matea Benedetti, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, a oblikovatelj tona Miodrag Flego.

Uz Elis Lovrić, u predstavi sudjeluju Anuša Kodelja, Ena Jagec, Ivan Čuić, Ivan Raffaelli, Dominik Dolenc te članovi KUD-a "Mate Balota" Rakalj: Erik Percan, Luka Lupetina, Cvitko Brgić, Nevija Grgorinić, Klaudio Knapić, Ljiljana Miloš, Željko Percan, Tea Dobran, Filip Raponja i Stela Lučić Jozak.

Povezane vijesti

• Krik za pravdom, ali i krik vlastite krivnje
• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Krležijanska kronika neizbježnog raspada i osobne sudbine