NADA GRUBIŠIĆ Posthumno objavljene zbirke "Magnesium beach" i "Gibraltar"

Nada Grubišić (1954. - 2018.)

Bez interpunkcije, taj njezin poetski kontinuum predstavlja i metapoetsku funkciju poezije, ali i samu važnost pisanja, katarzičnu, dnevničku

Dvije knjige istaknute suvremene cijenjene pulske pjesnikinje Nade Grubišić "Magnesium beach" i "Gibraltar" objavljene su nedavno u izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Ova pjesnikinja, rođena u Puli 1954. godine, preminula je u Zagrebu 9. svibnja 2018. godine. Pisala je poeziju, epove i poetsku prozu.

Bez interpunkcije

Zbirku "Gibraltar" posvetila je kćerki Dunji Gulin, a kao i u prethodnim zbirkama i ovdje svojim već prepoznatljivim narativnim stilom predstavlja razne tematske i interesne sfere, gustim, aluzivnim pjesničkim tkivom.

Bez interpunkcije, taj njezin poetski kontinuum predstavlja i metapoetsku funkciju poezije, ali i samu važnost pisanja, katarzičnu, dnevničku. /Svi su bića/nećemo zaboraviti/ni tvari predmete ostali svijet/gdje je sve raspršeno i posloženo/no vraćamo se knjizi/školjci koja neće da je tako/ona ne misli da je biser/srce njeno.

To je i svojevrsno introspektivno putovanje stihovima, kroz povijest, kulturu, dušu, ali i ljubav u najširem poimanju te riječi. Toliko se priča može izvući iz toga pjesničkog tkiva, toliko misli, zapažanja, metafora, priča, gdje je govora o raznim temama, a iz svake usporedbe, stiha, izvire nova misao, novi poetski razlog, monolog, solilokvij, gdje i monolog postaje solilokvij s dušom.

Nebeska hijerarhija, potom vrijednosti života, ili pak gibraltarske egzotične voćke, pa opet intenzivna ljepota koja je čista svjetlosna praznina, može se, između ostalog, iščitati u stihovima ove knjige.

Slično je i u knjizi "Magnesium beach", koja je posvećena njezinom nećaku Tiboru Marku Jakuliću. Prvi ciklus nosi naslov "Zaruke sa sobom".

Ovdje su stihovi još narativniji "naš je jezik znakovit rijeke brzaju", "forma pjesme otječe niz vrijeme", a autorica navodi i da "malo se prevodi još i manje čita", te kako je sve to stvar obitelji. Svaki stih može ovdje biti poput predloška za priču, njezini stihovi podsjećaju na filozofsku prozu, na misaoni tip izražavanja.

Ironija

I u ovim posljednjim zbirkama autorica je ironična i cinična, dio njezina svjetonazora utkan je u stvaralaštvo, gdje se spominju razni protagonisti iz svjetova književnosti, kulture, misli, te referencija na druge vidove i rodove književnosti.

To je i svojevrsna proza u stihovima, misaona, refleksivna, koju nije uvijek lako interpretirati. Aluzivnost, odnjegovani izričaj, poznavanje svjetske literature, načitanost i osjećaj za ritam, ali na jedan sasvim poseban način dolaze do izražaja u njezinim stihovima.