U maniri svojevrsnog hommagea najduljem neprekinutom vremenu u kojem grad, po treći put, novim političkim ustrojem uspostavlja svoj urbanitet, posljednje poglavlje Grada Intervala Igora Zirojevića razumljivo nosi i najveći emocionalni naboj. Razvidno je to ne toliko u smislu evociranja općih mjesta poput Brodogradilišta Uljanik, projekcijskog prostora Kina Beograd, interijera Titove rezidencije ili simbola poznate postsocijalističke nostalgije poput rashoda vozila Zastave 101 ili spašavanja filmske 35ice u rukama poznatog pulskog glumca Igora Gala

Sinoć je u galeriji "Makina" pred mnogobrojnom publikom otvorena izložba fotografija "Grad Interval III: Pregaoci" istaknutog pulskog fotografa Igora Zirojevića. Bilo je to događanje koje se s nestrpljenjem čekalo poput onoga kada se iščekuje nastavak dobrog filma ili romana. To je svojom trilogijom Pula: Grad Interval, Igor Zirojević postigao kod publike, da s nestrpljenjem prate njegov rad i čekaju novi ciklus kojim ih autor svaki put iznenadi - poetikom, energijom, estetikom i osobnim promišljanjem gdje svaki pomno isplanirani detalj pripovijeda priču o Gradu Puli. Svakim djelom ove trilogije on je na vrlo osebujan način gradio priču koju je ovom izložbom zaokružio te se potvrdio kao istinski vizualni kroničar Pule.

Nasljeđe socijalizma

Kompleksnu povijesnu slojevitost Grada Intervala koji u samo nekoliko desetljeća mijenja nekoliko državnih ustroja, političkih uređenja, raseljavanja i doseljavanja, oštrih i bolnih amputacija starih, ali i posve nesvakidašnjih transplatacija novih životnih energija utkanih u naslijeđene matrice urbaniteta, Igor Zirojević je u završnom i posljednjem poglavlju zaokružio vizualnom evokacijom nasljeđa socijalizma. Nastavljajući praksu pomno režiranih kadrova s decentnim prisustvom protagonista zatečenih u specifičnim radnjama i situacijama proizašlima iz vrlo osobnog narativa, odnosno portretiranja vlastitog proživljenog iskustva, zamjetno je da fotograf oživljava onaj memorijski sloj u kojem osjeća i najveću pripadnost. Sve zbog jednostavne činjenice da je riječ upravo o vremenskom poglavlju koje obilježava njegove formativne godine i za koje se sasvim sigurno može ustvrditi da ga najviše inspirira na iznošenje vlastitih doživljaja.

- Ovo je završetak projekta koji je započeo 2014. godine. Riječ je o trodjelnom ciklusu u kojem se bavi gradom koji ga je odredio i obilježio i čije je gradbene intervale, podjednako senzibilitetom umjetnika ali i okom struke - inženjera arhitekture vizualno dekonstruirao u maniri svojevrsnog gradskog pripovjedača.

Tihi "Stanari" iz aristokratskih austrougarskih vila čije je otiske u prvom dijelu trilogije evocirao i čije je tragove oživljavao po ruiniranim fasadama Verude preko "Čuvara" čiji je red dešifrirao u gradnjama javnih ustanova od Mazzonijeve pošte i Bagno Stoia Enrica Trolisa do upravnih zgrada talijanskog perioda, u završnom se dijelu trilogije pretvaraju pak u socijalističke "Pregaoce“- simbolične nosioce ostataka ideje nekog boljeg i humanijeg društva zapelog u crvotočini već odavno svršenoga „sutra“.

Ti novi Zirojevićevi protagonisti koje je usprkos njihovom diskretnom prisustvu unutar velikog i glasnog kadra arhitektonskog sloga namjerno odlučio označiti sada već pomalo i zaboravljenim terminom čija se etimologija uspostavlja iz praslavenskog termina koji označava "upregnuće" dok se sinonimska značenja šire u polju marljivosti, agilnosti, ustrajnosti i stalne misli o trudbeništvu i nesebičnom davanju više od onoga što se dati moglo ne bi li se dosegnule povišene oktave radničkog herojstva kao društvenog egzemplara rada za opće dobro, upravo su nositelji onih energija koje čine glavnu okosnicu trećeg intervala Grada.

"Najpulskiji" fotograf

Iako ovu izložbu možemo promatrati na puno načina među kojima je jasna i svojevrsna evokacija diskursa postsocijalističkih, nostalgičnih tonova, priče koje on iznosi unutar omiljenog velikog kadra režira zapravo su vrlo osobne. Pomno režirani kadrovi u svakom detalju, precizno su osmišljeni i mjesecima unaprijed planirani. Igor Zirojević je fotograf koji se bavi gradom Pulom. Grad je njegova neprestana i evidentno nepresušna inspiracija. Njega zanima zbir svih onih energija unutar grada koje su na njemu ostavile pečat, stoga je, u tom svoj nastojanju da ih "oživi" i rekreira možda i "najpulskiji" fotograf kojeg poznajemo.

U maniri svojevrsnog hommagea najduljem neprekinutom vremenu u kojem grad, po treći put, novim političkim ustrojem uspostavlja svoj urbanitet, posljednje poglavlje razumljivo nosi i najveći emocionalni naboj. Jasno je to ne toliko u smislu evociranja općih mjesta poput Brodogradilišta Uljanik, projekcijskog prostora Kina Beograd, interijera Titove rezidencije ili simbola poznate postsocijalističke nostalgije poput rashoda vozila Zastave 101 ili spašavanja filmske 35ice u rukama poznatog pulskog glumca Igora Gala, već koliko zbog pomalo sjetnog tona i intimnog odnosa koji je fotograf u posljednjem poglavlju uspostavio spram prostora kada je i njegovo oko iza objektiva bilo mlado i svijet oko sebe gledalo u nekom boljem i slavnijem izdanju, nadahnuto je uz izložbu otvorila povijesničarka umjetnosti Paola Orlić najavivši skori izlazak trećeg dijela monografije.

- U ovom sam ciklusu otišao najdalje u naraciji. Uspio sam integrirati priče u fotografiju i zadržati jezik medija. Grad je postao savršena kulisa samom sebi, a priče su postale grad, rekao je publici autor. Izložba je otvorena do 10. srpnja. (Napisala Lara BAGAR, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

Povezane vijesti

• Industrijski pejzaži kao čista umjetnost
• Intimni svijet Zirojevićeve Pule
• Pula je grad kompromisa