Roman "Mrtav, a gladan" trebao je u tisak puno prije korone, ali s tim je romanom sve išlo naopako. Glavni lik Momčilo Valentić, zvani Momo, dosta me izmučio. To će biti jedna kraća, crnohumorna priča za koju sam dobila pohvale mnogih book blogerica i baš me zanima kako će ga publika prihvatiti. Naslovnica je već izazvala boom sa slasnim kolačem na coveru i drago mi je da se mojim Facebook prijateljima sviđa, priznaje Marilena

Tko je Marilena Dužman? Ona je žena, majka, možda i ližnjanska kraljica, ali svakako ližnjanska spisateljica. Napisala je već tri romana, a uskoro joj iz tiska izlazi četvrti. Moram priznati - nisam pročitala niti jedan. Mea culpa. Ali hoću, čim uspijem doći do njih. Marilenu sam upoznala virtualno, preko Facebooka, kada su mi njezini postovi kratili karantenske dane. Zabavni, zanimljivi, istiniti, opisivala je dane u svojoj kući i u mnogima sam prepoznala sebe, svoje članove obitelji. Smijala sam se na post o sudoperu koji je uvijek pun čaša, mada nas je u kući samo troje, o tome kako je kćeri tjeraju vježbati, o tome zašto vam je za dobar tiramisu ipak potreban muškarac u kući.

- Kako biste se Vi predstavili našim čitateljima koji, poput mene, još uvijek nisu pročitali vaše knjige?

- Živim i radim u Ližnjanu. Zajedno sa suprugom imam tvrtku koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, bavimo se i turizmom, a pisanje je hobi s kojim sam započela prije nekoliko godina i po kojem me zapazila šira javnost.

- Kako se uopće rodila ljubav prema pisanju. Odakle inspiracija?

- Ljubav prema pisanju nikla je sasvim spontano kad sam prijateljici prepričavala jednu knjigu. Tada mi je bacila bubicu u uho kako bih i sama mogla nešto napisati i tako je sve počelo. Inspiracije mi ne fali. Još dok su mi djeca bila mala uvijek sam izvlačila čudnovate priče koje sam im servirala prije spavanja. I sada u glavi imam na desetke romana, samo treba naći vremena natipkati ih u kompjutor. A moram se pohvaliti i da imam već jako puno napisanih tekstova koji samo čekaju da ih se objavi.

- U prvom romanu "Gdje mi je psihijatrica" glavni lik je Marijana kojoj se, nakon rastave, život okrenuo naglavačke. U posljednjoj "Razgovori s ginekologom", glavni je lik ginekolog Robert Kaušnjak. Imaju li likovi, a možda i događaji, podlogu u stvarnom životu?

- Nemaju. Sve su moje priče izmišljene i zapravo se iznenadim kad mi netko kaže da se pronašao u njima. U "Opsidijanu" ima jedna istinita crtica iz mojeg života koju sam ukomponirala u priču, a to je način na koji je moja starija kćer dobila ime. Ali čitateljima sam to i otkrila na samom kraju knjige. Prije nekoliko sam godina pohađala književnu radionicu kod Milane Vuković Runjić i zapamtila sam rečenicu koju nam je rekla: Ako te čitatelji pitaju jesi li pisala o svom stvarnom životu, tada znaš da si napravila dobar posao jer je očito da si se dobro uživjela u ulogu glavnog junaka.

- Prva tri romana su dakle ljubavna. Jesu li Vaši glavni čitatelji žene, možda one u srednjim godinama koje žude za izgubljenom ljubavlju i priželjkuju zanimljivije dane?

- Ima jako malo muškaraca koji su pročitali moje knjige, ali ih ima. A znam da me čitaju i prijateljice moje kćeri, znači dvadesetogodišnjakinje, ali i prijatelji mojih roditelja -sedamdesetogodišnjaci.

Jako šaroliko društvo, moram priznati, ali uglavnom su to žene srednjih godina. Ma svi su moji čitatelji željni malo smijeha i zabave, a u mojim romanima toga ne nedostaje. A kad u sve dodaš i romansu, ližnjanski i istarski ugođaj... Istrijani su naročito oduševljeni mojim knjigama jer si vole dočarati mjesta kojima lutaju glavni junaci; od kafića, trgovina, restorana i sela iz šire okolice Pule.

- U romanima ima i seksa. Mene je posebno nasmijalo kada ste na Facebooku objavili da ste dosegli limit prijatelja i morate ih "počistiti" pa ste najavili objavu jedne od erotskih scena iz romana? Dosta hrabro, iako danas živimo u relativno slobodoumnom vremenu. Jeste stvarno "unfrendani" od nekoga?

- Deset ih je odmah otišlo! Ljudi me nekad "unfrendaju" čak ako im samo čestitam rođendan. Tko će znati što je u nečijoj glavi. Dobro je što neki odlaze jer očito nisu na društvenim mrežama zbog mene, niti ih zanimaju moje knjige ili postovi. I drago mi je da svoje mjesto ostave nekome koga će više zanimati ono što pišem. Govorim o svojem profilu na kojem se maksimalno može imati 5.000 prijatelja. Imam i službenu stranicu Marilena Dužman/Autor, ali moram priznati da je puno rjeđe koristim. Scene seksa prisutne su u svakom romanu, negdje više, negdje manje, ovisno kako sam raspoložena. Seks je kod nas još uvijek tabu tema i naravno da se neki groze čitati što dvoje radi pod plahtama.

- Jedna od poveznica romana je što je radnja svih smještena upravo u Ližnjanu? Može li ovo malo mjesto, poput Midsomera, postati poznato po, ovoga puta ne kriminalnim, već ljubavnim dogodovštinama?

- Ha, možda i postane! Imamo mi u Ližnjanu i mjesto za ljubavne lokote!

- Novi roman je crnohumorna priča, a glavni junak ima neuobičajeno ime - Momo? Možete nam otkriti nešto o njemu, kad izlazi?

- Roman "Mrtav, a gladan" trebao je u tisak puno prije korone, ali s tim je romanom sve išlo naopako. Glavni lik Momčilo Valentić, zvani Momo, dosta me izmučio. To će biti jedna kraća, crnohumorna priča za koju sam dobila pohvale mnogih book blogerica i baš me zanima kako će ga publika prihvatiti. Naslovnica je već izazvala boom sa slasnim kolačem na coveru i drago mi je da se mojim Facebook prijateljima sviđa. Roman je u tisku i čekam da mi konačno jave da je gotov, a tada krećem u prodaju. U Istri se moje romane može naći u Novim istarskim knjižarama u Puli i Umagu i u knjižarama Libar u Rovinju, Žminju, Poreču i Novigradu iako i dalje najviše knjiga prodam sama upravo preko društvenih mreža.

- Vidim da često tražite i pomoć svojih pratitelja, kako virtualnih tako i stvarnih, oko priča. Primjerice sugestije oko imena likova, kako bi trebali izgledati... Koliko oni sudjeluju u procesu pisanja romana?

- Kad zapnem, jednostavno koristim joker "pitaj publiku". Rado pitam svoje Facebook društvo što misle o nečemu. Eto, oni su odlučili da se ginekolog zove Robert, dok mu je moja mlađa kćer izabrala prezime Kaušnjak. Oni su mi i predložili ime Robijevog najboljeg prijatelja Olivera o kojem sada pišem drugi roman.

- Može li se danas u Hrvatskoj od pisanja živjeti ili to i dalje radite samo "radi gušta"?

- Možda netko može, ja sigurno ne mogu. Za sada sam tek s prvim romanom došla na pozitivnu nulu, ali ne gubim nadu da će se prodaja malo popraviti. Tek sam prošle godine u ovo doba izdala svoj prvi roman, nitko nije znao za mene, a uspjela sam se probiti tako što se sama guram u knjižare, knjižnice, web shopove, kucam na vrata čitateljica... Bio je, i još je uvijek, to trnovit put, iako sam se i zabavila. Kao i svakog Hrvata zeza me papirologija, računi i sve što ide uz to, ali to je jedini način kako čovjek može poslovati. Sve je to radi gušta, ali priznajem da obožavam čitati reakcije čitateljica na pročitane romane i to je ono što me motivira i gura naprijed.

Tri romana kako ih opisuje sama autorica

Gdje mi je psihijatrica? - priča je o razvedenoj ženi koja ostaje na donjem katu kuće s dvoje djece, dok suprug na kat iznad dovede drugu (puuuno mlađu). Dođe ti da ga upucaš!!!

Opsidijan - Čoksi i Belas, dvoje najboljih prijatelja, ujedno cimeri i kolege, na radnom godišnjem na Tenerifima počinju osjećati nešto nimalo prijateljsko jedno prema drugome. Plaše se ulaziti u vezu kako ne bi uništili sve što imaju. A vjerujte, imaju jako puno. Čak i zajedničku nonu u Ližnjanu!

Razgovori s ginekologom - godinama slušaš o dr. Robertu Kaušnjaku koji je ujedno sin najboljeg prijatelja tvojeg tate, ali je postao i ginekolog tvoje mame, none i babe. I sve te žele vidjeti sretno udanu za tu budalu koju ne podnosiš!

Povezane vijesti

• INOZEMNI PRVIJENAC, A PRVI PRIJEVOD BAŠ NA HRVATSKOM JEZIKU - Naši su roditelji živjeli u sigurnim vremenima
• RAJKO GRLIĆ: SVI KOJI PRAVE FILMOVE POKUŠAVAJU IZBJEĆI PULU Nitko ne voli doći u Pulu, izgubljeno je veselje!
• Doznajemo koji je najčitaniji roman u istarskim knjižnicama u proteklih 12 mjeseci