U Klubu Uljanik otvorena izložba "Pula to je (k)raj": SPOMENIK NEZNANIM JUNACIMA PULSKE ALTERNATIVNE SCENE

Zlatko Gotovac: Ne mogu se osloboditi prošlosti, ali u jednom pozitivnom smislu (Dejan ŠTIFANIĆ)

Više od 250 fotografija pulskih grafita izložio je Zlatko Gotovac na izložbi "Pula to je (k)raj". Fotografije prikazuju isključivo grafite koji se odnose na alternativnu rock, heavy metal i punk scenu, a oni su se od 1981. do kraja 1990-ih pojavljivali na pulskim fasadama i preživjeli do danas

Znate ono kada vam se čini da ste negdje nešto vidjeli, ali niste sigurni točno gdje, pa se krene vrtjeti film u glavi, unatrag po stanicama sjećanja? Takav osjećaj doživjet ćete ako pogledate fotografije starih, pretežito pulskih grafita koje je Zlatko Gotovac uz malu pomoć prijatelja Sanjina Marušića i Mladena Šajine snimio i postavio ih u Klub Uljanik, u dio između velike i male sale. I taj će vas osjećaj prožeti više puta. Više od 250 puta, da budemo precizniji. Toliko je naime fotografija koje je Gotovac izložio na izložbi "Pula to je (k)raj", a koje prikazuju isključivo grafite koji se odnose na alternativnu rock, heavy metal i punk scenu, a koji su se u nekom okvirnom razdoblju od 1981. do kraja 1990-ih pojavljivali na pulskim fasadama i preživjeli do danas.

Svaki grafit ima svoju priču

Nekima ti grafiti izgledaju kao obične žvrljotine, i nemojmo uljepšavati, oni to i jesu. Nisu to jasne ili barem ironične političke poruke koje bi, da su bile napisane u novinama ili knjizi, mogle doći pod udar cenzure. Ponekad ispisani sprejem, ponekad kistom, ponekad urezani nožem ili nečim oštrim, grafiti koje je snimio Gotovac pojedinačno, barem se nama tako čini, ne predstavljaju ništa posebno, nikakvo umjetničko djelo, ili išta što bi samo po sebi imalo neku jaču vrijednost poput nekog glasnog političkog bunta, iako u njima ima odjeka rebelije. Ali zato kada ih se fotografira i izloži kao što je učinio Gotovac, oni definitivno postaju dio dokumenta vremena, vremena kada se u svijetu rađala nova glazbena scena i čije su žestoke note dopirale i do malog grada na sjeveru Jadrana koji ponekad ponos traži u definiciji koja ga opisuje kao najveći istarski grad. Pula to jest, ali ako se može precizno izmjeriti njena veličina u broju kvadratnih kilometara i broju stanovnika, malo je teže izmjeriti snagu njene alternativne scene, no jedno je odavno poznato – ta je scena postojala i bila je jaka, o njoj se već pisalo i snimali su se filmovi, a sada su došle na red i kulise tog grada, kulise odnosno fasade na kojem su natpisi koji polako nestaju, bilo da blijede, bivaju prebojene, obrasle, ili se jednostavno ruše da bi se na njihovom mjestu, možda, izgradilo nešto novo. Možda još jedan shopping centar?

- Na svu sreću, fasade se ne mijenjaju toliko brzo, tako da grafita ima. Kada šećeš kvartom, prolaziš glavnom ulicom i ne vidiš što je iza, to su prastare šupe, vrata, netaknuto, čak i osjećaš onaj miris plijesni. Pula je bila nevjerojatna tada..., bila je broj 1, priča Gotovac.

- Osjećao sam se fenomenalno dok sam to obilazio. Tako se dobro nisam osjećao u 20 godina, kaže Gotovac koji priznaje da je mnoge grafite u tom obilasku prvi put vidio. Motivirala ga ljubav prema glazbi, ali ne samo to.

- Ne mogu se osloboditi prošlosti, ali u jednom pozitivnom smislu, kaže Gotovac koji se već bavio novijom glazbenom poviješću Pule, primjerice kroz film "Grad izobilja". "Najveći mi je gušt bio da to ljudi vide na okupu i da to dobije neku težinu, jer netko to podrazumijeva pod škrabotinama, nitko o tome ne razmišlja, a sada će dobiti priču", razmišlja Gotovac.

Više-manje prošao je Gotovac sve pulske kvartove i ulice u svojoj tromjesečnoj potrazi i došao do zaključka da što se tiče takvih grafita prednjače Punta, Veruda i Vidikovac koji je jedini na izložbi zastupljen s dva panoa fotografija budući da je fotografije Gotovac podijelio po kvartovima gdje su snimljene. Ipak, kao jedne od vizualno najdražih ističe grafite "WASP" i "Satan" urezbarene u neke od zgrada na Monte Zaru.

Imao je Gotovac u traženju pomoć Dina Popovića, pomogli su mu i Brankica Tončetić, Aljoša Vujat... Dobio je i pomoć Sanjina Marušića koji je fotografirao grafite u Pazinu, pa je i njima posvećen jedan pano. Većinu fotografija u Pazinu napravio je Marušić, a nekoliko ih je tu snimio i Mladen Šajina.

Iza tih grafita stoji neka priča koju je Gotovac pokušao saznati, kao što je pokušao doznati tko je autor nekih od njih. Nije uvijek imao uspjeha.

Što se tiče grafita "Heavy metal" nanesenog bojom na jednu zgradu na Punti, koji je Gotovca posebno zaintrigirao, doznao je preko Deana Pavletića Toneta da ga je napisao gitarist Kova, jedno predvečerje uzeo je kanticu boje i dok ga nitko nije gledao stavio ga zid. Za grafit "Ko vas jebe šminkeri" na Vidikovcu Gotovac je otkrio da je zaslužan Psiho.

Među najstarijim grafitima je "Peace" na Verudi gdje je živio pokojni Đoser. Imena bendova kao što su AC/DC, Iron Maiden, KUD Idijoti i mnogi drugi zabilježeni su na zidovima pulskih fasada pored kojih prolazimo svaki dan. Oni koju budu vidjeli izložbu dobit će dodatni motiv da se još koji put osvrnu na svojim standardnim dnevnim gradskim rutama.

Spomenik neznanim fanovima

Na kraju, 90 posto autora tih grafita ostali su nepoznati, tako da je ova izložba svojevrsni "spomenik neznanim junacima pulske alternative", ali ne toliko onima koji su bili na bini, nego onima koji su bili u publici i koji su imali razlog da te grafite u Puli ispišu. Odnosno, ovo je više priča o neznanim fanovima, a manje o poznatim bendovima.

Gotovac misli da bi se moglo negdje naći još 20-ak grafita, ali vjeruje da je sve prošao. Osim toga, još mu je ostalo 50-ak fotografija koje nije izložio jer su grafiti jako slabo vidljivi ili su fotografije mutne, tako da je to otprilike to, nema nastavka.

Fotografije prate priče neke od protagonista, na ovaj ili onaj način sudionika pulske scene, fanova i ljudi kojima je alternativna i žestoka glazba bila dio života, a pričaju kako su se susreli s glazbom. Njihove priče prate omoti albuma o kojima govore. To su Paola Orlić, Miro Kusačić, Tea Tidić, Elvis Morina, Petar Ćurić, Nenad Marjanović dr. Fritz, Loris Zupanc, Dražen Banković, Ivan Kraljević, Elvir Tominić, Šanin Gedri Krelja, Tomislav Duić, Saša Brnabić, Aleksandar Dragojević Leksi, Alex Bijažić, Andrea Rabar, Darko Rajić, Dragan Barišić, Aljoša Vujat, Saša Petković, Vladimir Butković, Nenad Črnac, Elza Legović, Mihaela Tikvicki, Ivan Matahlija, Ernest Legović i Nevena Trgovčić.

Izložba je upriličena u sklopu Roštiljarke Live 2019 koja se održava već 19 godina i koja je počela u petak na večer kada su na velikoj, proširenoj bini nastupili metal bendovi Arrival, Old Night, Dropthehammer, Nether i Empire Of Hell.