(Snimio Luka Dubroja)
Prošlog tjedna, a i prošle godine, prikazan je veliki finale netom završene šeste sezone MasterChefa. Laskavom titulom, novčanom nagradom od 30 tisuća eura i velikim trofejom okitio se 19-godišnji Luka Veić.
U zanimljivom finalu Luka je nepca članova žirija zadovoljio nešto bolje nego njegova protukandidatkinja Sarah Mikulec. Mladić iz Neorića iz Dalmatinske zagore ovim je uspjehom postao najmlađi hrvatski pobjednik MasterChefa, a dok dojmovi nakon finala sjedaju na svoje mjesto, s Lukom Veićem razgovarali smo o pojedinostima njegovog pobjedničkog puta u MasterChefu.
– Dojmovi nakon finala sjedaju na svoje mjesto. Nestvarno je ostvariti tako veliku stvar, treba se naviknuti da vas dosta ljudi prepoznaje i da je sada malo drukčija situacija nego što je to bilo prije MasterChefa.
– MasterChef je sveukupno trajao tri mjeseca. Uopće nisam zamišljao da će to sve biti tako ubrzano i zahtjevno, no isto tako nisam očekivao da ću se zbližiti toliko s nekim i naći prijatelja za cijeli život. Atmosfera u kući je uvijek bila pozitivna i vesela. Sigurno bismo jedni bez drugih davno pukli po šavovima. To je iskustvo za cijeli život i nitko ti ga ne može uzeti.
– U kući i na setu bila je malo različita situacija, u kući smo bili dosta opušteni i više se zezali, a na setu smo bili svi usredotočeni na zadatak, snimanje i posao. Bili smo svi prema svakome dosta dobri kolege, netko se malo manje slagao, netko malo više, ali dosta bitno je što smo bili tu kada treba za bilo koga od nas.
– MasterChef mi je dao veliki vjetar u leđa i sigurnost koja mi je potrebna. Nastavit ću se i dalje školovati, učiti, pokušati ostvariti što bolje rezultate u ovome poslu i nastojati ostati isti. Naravno, mislim se baviti i dalje kulinarstvom i samo napredovati u ovome što radim.
– Imam ciljeve koje bih volio ostvariti, no to bih zasad zadržao za sebe, a sve koje zanima moj rad i koji su to moji ciljevi moći će vidjeti na mojim društvenim mrežama kada za to dođe vrijeme.
– Kada sam osmišljavao sva jela, ponajviše desert, vodio sam se da bude nešto jeftino, autohtono, nešto što će zakucati cijelu priču. Nisam nikad nigdje vidio desert od magarećeg mlijeka, ali nisam siguran da nikad u životu nikada nitko nije to napravio. Mislim da ovaj desert predstavlja mene i da je to nešto što daje zanimljivost cijeloj priči.
Sa sigurnošću mogu reći da je to recept koji sam računao tjedan dana – omjere, jačinu, slatkoću i svježinu – i za mene je to desert koji opisuje moj kraj. Kroz osmišljavanje svih jela vrtile su mi se slike u glavi što se sve nalazi u mom mjestu, po tome sam odredio glavne namirnice.
– Jedan dio nagrade potrošit ću na putovanje u Afriku, a drugi dio nagrade ostat će za posao. Našao sam mjesto za svoj trofej, ali budući da sam najčešće na relaciji Split – Zagreb, morat ću smisliti neku alternativu.
– Dosta volim japansku, azijsku i mediteransku hranu. Sve ovisi o tome kakvog sam raspoloženja i kakav mi je dan. Nemam najdraže jelo, ali okusi Mediterana i azijska kuhinja su nešto za moj gušt.