U sklopu u sklopu programa Sanjam30 preksinoć je u Kinu Valli prikazan igrani film "Slučaj Harms" o ruskom avangardnom piscu Danilu Harmsu redatelja Slobodana Pešića koji je prisustvovao projekciji nakon čega je s njim održan razgovor u Klubu-knjižari Giardini 2.

Harmsov kod

S obzirom na utjecaj i nekadašnju popularnost lika i posebno djela Danila Ivanoviča Harmsa, bilo je za očekivati da će ovaj film rađen 1987. i prikazan 1988. privući veću pažnju od 20-30 posjetitelja u kinu, od čega je tek šačica ostala da bi pratila razgovor s redateljem.

Taj manjak interesa nije demotivirao Pešića koji se odgovarajući na pitanja Lare Osman-Grganje upustio u monologe, pokazavši koliko je rječit. Osim što je govorio o Harmsu, Pešić se prisjetio svog studiranja, posla nakon diplome, dogodovština u Cannesu i hvatanja Clinta Eastwooda dok je radio za televiziju i snimanja filma koji je preksinoć opet prikazan.

Harms je bio važan kao jedinstvena figura na književnoj sceni u Rusiji, rođen 1905. odrastao je uz jedan stari sustav u novi koji je trebao biti bolji, nakon što je 1917. promijenjen nakon revolucije. Koliko je bio bolji, Harms je osjetio na vlastitoj koži i umro od gladi u zatvoru 1942. nakon što je optužen za monarhističku zavjeru u oblasti dječje literature, što je priča koju, kako kaže Pešić, ni sam Harms ne bi smislio.

Za one koji su drukčije razmišljali i ponašali se, a Harms, kojeg u filmu tumači Frano Lasić, je bio dio avangardne književne skupine Oberiu, u novom društvu nije bilo mjesta. U Rusiji nisu imali pojma za njega, a njegovo djelo opstalo je zahvaljujući američkom Sveučilištu Berkeley koje je sačuvalo njegove samizdate.

- Postoji Harmsov kod koji se ne može replicirati, napomenuo je Pešić, koji kaže da oko Harmsa postoji neka vrsta univerzalnog bratstva.

Drukčiji film

Film je snimao u Beogradu, a Pešić se u zadnji tren odlučio da bude većinom crnobijeli te se u njemu pojavljuju i neke druge glumačke legende poput Steva Žigona na samom početku ili Branka Cvejića. Na 35. Filmskom festivalu u Puli film je osvojio nagradu za najbolju scenografiju. Ipak, nije mogao naći producenta jer je bilo jasno da je film drukčiji, odnosno kako je sam Pešić zaključio, takav eksperiment u jugoslavenskoj ili balkanskoj kinematografiji na postoji.

Osim u Puli, s uspjehom je prikazan na festivalu u Cannesu, a otkupila ga je i poznata producentska kuća Cannon - i nikad ga nije prikazala. Film je zato doživio uspjeh u Japanu, i to zato što, kaže Pešić, Japanke vole filmove s anđelima, a u "Slučaju Harms" pojavljuje se jedan anđeo kao jedan od glavnih likova.

U filmu se pojavljuju neki motivi koji nemaju veze s Harmsovim životom poput grede koju glavni likovi nose, ali ima i elemenata koji su doslovce preneseni iz Harmsovih knjiga, poput priče o crvenokosom čovjeku ili predstave koja mora biti otkazana jer svi počnu povraćati. Harms je bio poznat po svom apsurdističkom stilu u kojem je bilo dosta humora, i to često crnog humora koji odlično može funkcionirati i danas.