"IS THIS ART?"
Premijera kratkometražnog filmskog prvijenca Olesije Rusinove: Što je suvremena umjetnost i gdje su joj granice?
Što je to umjetnost pokušala je odgovoriti kroz film, a i kroz razgovor s publikom Olesia Rusinova, ukrajinska umjetnica koja već par godina živi u Puli gdje je postala poznata po svojim predstavama da bi preksinoć premijerno u Dnevnom boravku Rojca prikazala film »Is this art?« odnosno »Je li ovo umjetnost?« Radi se o kratkometražnom eksperimentalnom art-house projectu, koji prikazuje monolog na engleskom jeziku o suvremenoj umjetnosti kroz elemente suvremenog performansa.
Poziv prisutnima
- Umjetnost mora pokazati emocije ali i biti razumljiva, imati stav ali i postavljati pitanja, razmatra u filmu Rusinova, kojoj se ne sviđa što se sa suvremenom umjetnošću događa, s njenim nedavnim i trenutnim trendovima, objasnivši u filmu i da joj se ne sviđa kada si umjetnici, primjerice, stavljaju plastične vrećice na glavu i prskaju se bojama.
Pozvala je zato prije projekcije prisutne da na papiriće napišu što je za njih umjetnost, a i u filmu postoji scena gdje je ona kompletno oblijepljena papirima da bi u jednom trenutku maknula te papire s usta i počela disati. Svoje nezadovoljstvo ona simbolički pokazuje dok pere zube i priča o tome što joj se ne sviđa te svako malo ispljune ono što joj je u ustima.
Olesia Rusinova je scenaristica i redateljica ovog filma te glumica, a s njom su se preksinoć predstavili i kamerman i filmski montažer David Goodman te autor glazbe i zvučne produkcije David Bednaić Pohrebniak.
Snimatelju Davidu Goodmanu bilo je jako izazovno raditi, pogotovo snimanje u stanu i osvjetljenje, ali zadovoljan je kako je ispalo. Drago je i Davidu Bednaiću Pohrebniaku koji je radio glazbu jer glazba utiče na emocije. Olesiji je za vrijeme snimanja došla ideja u vezi glazbe, koju je snimila na diktafon i odlučila da će naknadno je ubaciti u film, no nije znala kako pa je tu uskočio Bednaić Pohrebniak i pomogao. Nakon što su snimili film, shvatili su da ne mogu koristiti zvuk koji je snimljen tako da su sve morali naknadno sinkronizirati pa niti to nije prošlo bez dogodovština.
Rusinova nije stala samo na tome već je pozvala publiku da kaže svoje mišljenje o filmu i umjetnosti a jedan od prvih komentara je bio da ona, dok govori protiv suvremene umjetnosti, ipak koristi njena izražajna sredstva.
- Ne razumijem kako se može desiti da dođeš pogledati predstavu, film ili izložbu i onda se pitaš »što je ovo?« To ne mora biti tako, smatra Rusinova koja je pozvala publiku da izrazi i svoje neslaganje, ako želi. Ovo je prvi film koji je ikada napravila, eksperiment u kojem bi progovorila o tome što mrzi u suvremenoj umjetnosti dok pokušava naći svoj stil i sebe u umjetnosti.
Buknula rasprava
Kako je to komentirala Ivana Nataša Turković, suvremena umjetnost nije homogena i u njoj ima puno pravaca i načina izražavanja tako da ako netko kaže da ne voli suvremenu umjetnost, nije rekao apsolutno ništa jer nije moguće tako generalizirati.
Rasprava u Dnevnom boravku se u jednom trenutku povela oko toga bi li suvremeni umjetnik trebao vršiti nuždu na sceni i/ili to čak i pojesti, što je Rusinova komentirala da ne razumije kako ljudi mogu do toga doći i smatra da svaki umjetnik koji radi nešto mora imati svoju osobnu cenzuru.
Netko je primijetio da u suvremenoj umjetnosti postoji kriza jasnoće, smisla i emocija, no upravo je takva umjetnost postala danas kanon.
- Maštala sam o tome da napravim film nakon kojeg će ljudi početi pričati o tome što je za njih suvremena umjetnost i razmišljati kakve su njihove granice i emocije o suvremenoj umjetnosti. Maštala sam da nakon ovog filma netko počne mrziti ovaj film, a netko ga počne obožavati, da mi nakon filma netko kaže »Ovo je bilo genijalno« ili »Ja se s tobom ne slažem«. Dobila sam to o čemu maštam, hvala svima, poručila je Rusinova.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
