"Šparoge"
Film redatelja i scenarista Matije Restovića: Istarski srednji prst avetima besmislenih sukoba
Iz filma "Šparoge"
Na kraju 2023., godine koja se pokazala nevjerojatno plodnom za istarski film koji je dosegao nove razine kvalitete, taman kada se činilo da će se staviti točka na i sabrati rezultati, u kinu Valli par dana prije Božića prikazan je film »Šparoge« u režiji Matije Restovića i produkciji Kažun Filmsa.
Nažalost, nisam stigao na projekciju u kinu, ali zato je tu YouTube na kojem ovaj 20-minutni film ima skoro sedam tisuća pregleda, što znači da se vijest proširila. »Šparoge« bih mogao istaknuti kao još jedan istarski film napravljen uz puno entuzijazma koji je očit iz svake scene, ali entuzijazam je ponekad kurtoazni termin u kojem se onaj koji ga koristi radi to kako bi izbjegao pitanje kvalitete. »Šparoge« imaju kvalitetu, premda daleko od toga da su savršene, pogotovo kada se radi o glumi s obzirom da glumci nisu profesionalci, ali film koji definitivno vrijedi pogledati na kanalu Kažun Films.
Banalnost pobjeđuje logiku
»Šparoge« su istarski film, od početka do kraja, ne samo zbog produkcije, nego i zbog priče i dijaloga od kojih je veći dio na dijalektu te likovima koji kao da su izašli iz štorija o Jurini i Franini, s lokalno obojenim humorom. Ne znam postoji li nešto što je netko klasificirao kao istarski humor, da ima baš karakteristike istarskog duha, ali »Šparoge« idu u tom smjeru. Također, priča je istarska, ali i univerzalna, doduše, do određenih granica…
Ukratko, svađa oko šparoga dovodi do sukoba, pravog malog rata između Savičente i Smoljanaca. Postavljaju se granice, organiziraju straže i mobilizira pučanstvo. Povod za sukob je banalan da ne može biti banalniji, situacije su apsurdne ali scenaristički logične, pa se čak i likovi u tih 20-ak minuta uspijevaju koliko-toliko razviti i postati simpatični, pogotovo ona dvojica koji čuvaju granicu. Vidjeli smo već takve priče u kojima banalnost pobjeđuje smisao i logiku i dovodi do velike konfrontacije.
U filmovima to se može svesti i pod dramu i pod zabavu, u stvarnosti tu nema ničega zabavnog, a stvarnost je zadnjih godina opet takva da se inspiracija za jednu ovakvu priču ne mora tražiti u predjelima imaginacije. Možemo se tome smijati i u »Šparogama« jer je film zbilja zabavan, ali dok se smijemo teško da ćemo izbjeći podsjećanje na ono što je realno i ne toliko smiješno. »Šparoge« jesu poput mjesta u koje se nakratko pobjegne od, primjerice kiše ili nekakve noćne more, da bi se otkrilo da i tu kiši odnosno da se i ovdje kriju aveti od kojih želimo pobjeći. I kako se »Šparoge« sa svim tim utvarama obračunavaju na kraju? Stihovima Francija Blaškovića i srednjim prstom koji počinje kao poljubac. U ovakvom slučaju to je jedini prikladni odgovor.
Nekome tko nije iz Istre, možda neće biti jasno zašto su kao mjesta zbivanja odabrani Savičenta i Smoljanci, a ja se pitam kako bi tek bilo da sve ove peripetije događaju između Fažane i Vodnjana ili Medulina ili Ližnjana… S jedne strane to nije toliko važno jer priča poput ovih ima svugdje, bilo da se radi o susjednim kućama, posjedima, općinama, gradovima ili pak državama što se bez simboličkih šifri spominje na kraju.
Zaplet je jednostavan, dok mi rasplet nije baš sasvim jasan, ali poruka jest. Još je bolje što iza te poruke stoji mlada ekipa, pa se završni monolog može shvatiti kao njihov manifest i nešto što ih pokreće. U tome ima ljutnje, ali i volje za promjenom, odnosno otpora prema pomirenju. I to je dobro. »Šparoge« je film koji se s ozbiljnom temom »sprda«, ali istovremeno daje nadu i to zbog ljudi koji su film radili.
Mlada i zagrijana istarska ekipa
Matija Restović je redatelj i scenarist »Šparoga«, Frane Pekica je film snimao i montirao, a u snimanju je pomogao i ton montirao Bartol Pekica. Sva trojica glume u filmu, a uz njih tu su i Borna Černe, Neva Šebelić, Nikša Kecman, Nikola Primorac, Luka Dvoršak, Leonarda Bokan, Marko Liverić, Marta Vede, Doria Radolović, Lara Plastić, Marko Levak, Rebeka Nikolić, Lena Maružin i Klara Peruško. Statisti su Matija Nadenić, Tristan Tol, Ivan Landeka, Ilenia Cibralić, Diego Cvitić, Antonio Klasan, Noa Murić, Tara Bačac, Filip Učkar, Diego Damijanić, Pepe Ferlin, Ivan Škorić, Petar Pereša, Silvana Nadenić, Matija Ferlin, Ninko Živolić, Anđela Pekica, Valter Pekica, Zora Peruško, Marijan Borišek, Marija Doblanović, Giulia Cannas i Donatella Martina Cabras.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
