OTIŠAO JE RINO VALE, DOBRI DUH PULE:

Volio je izlaziti sam, a družiti se sa svima


Gradske izložbe bit će siromašnije za jedan pogled, predstave za jedan pljesak, a koncerti… Koncerti su posebna priča, oni će ostati bez najboljeg plesača, slušatelja, prijatelja. Rino Vale je umro, mnogima poznatiji kao - Rino Vino. Njegovo slavlje života bilo je doista slavlje. Zaslužio je pljesak. Zvali bismo ga na bis da je to moguće, da se još jednom nakloni, zapleše, da nas oraspoloži svojim pozitivnim stavom, da još jednom nazdravimo.

U prvim redovima na koncertima

Gotovo da nije bilo koncerta, izložbe, tribine, predstave, performansa, bilo kakvog kulturnog zbivanja u gradu na kojem Rino nije bio. Po tome će ga mnogi pamtiti, generacije Puljana. Jer jedan je od rijetkih vršnjaka koji je ostao u điru. Kada se njegova generacija odavno povukla u mirne obiteljske vode, Rino je i dalje bio u prvim redovima na koncertima u Mimozi, Uljaniku, Rock Caffeu… uvijek skockan, odjeven kao uredni rocker koji odlazi na operu.

Bio je radnik, vinar, kulturnjak, čovjek s tisuću interesa. Sve ga je zanimalo, najviše umjetnost. Radio je u brodogradilištu Uljanik nekoliko godina, početkom '90-ih otvorio jednu od prvih vinarija u Puli, kultno noćno pohodište "In vino veritas", gdje biste tih još uvijek nekapitalističkih godina od njega ili njegove drage majke uvijek (uvijek) dobivali vino. Njegovo smo vino, mali je kuriozitet, pili i na šanku u Uljaniku, dok je taj rock klub držao pokojni Bato Praštalo.

U korti iznad Arene, gdje je u obiteljskoj kući držao vinariju, okupljali su se mnogi Puležani, kupovali vino, pijuckali, ponekad i u sitne sate. Jer Rino je uvijek bio raspoložen za druženje. Rijetki su takvi ljudi koji obožavaju sve i svakoga oko sebe. Rino je zaista volio druženja. Znanci će se i danas nasmijati kada se sjete nekih ludih noći provedenih u Rinovom društvu. S druge strane, bio je uvijek solo igrač. Volio je izlaziti sam. I razgovarati sa svima.

Teško je reći otkuda ta njegova neizmjerna ljubav prema umjetnosti i poštovanje do umjetnika. Vjerojatno je u umjetnicima vidio slobodu, beskompromisnost, ono što je i sam volio biti. Neće čak ni neki njegovi prijatelji znati da je završio tečaj slikarstva i da je često slikao, ali to nije bilo za javnost. Umjetnicima je, na neki svoj način, bio mecena. Na mnogim se plakatima izložbi, festivala, predstava pojavljivao kao sponzor. Najčešće je besplatno davao vino, ali i financirao koliko je mogao.

O kakvom je duhu riječ, najbolje govori to da je posljednjih nekoliko godina borbe s opakom bolešću zadržao impresivnu vitalnost, ovaj put i s dozom neke pomirene mudrosti, ali s podjednako snažnom voljom za životom, za umjetničkom scenom. Pokopan je jučer u svom Raklju. Umro je u 62. godini života, a otišao je kao vječni - mladić. (Bojan ŽIŽOVIĆ, Zoran ANGELESKI)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of