Mate Mezulić i Dražen Silić, istarski dio ekipe boba četverosjeda koja je na minulim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu u Južnoj Koreji zauzela pretposljednje, 28. mjesto, uz trenera Elvisa Peršića, bili su gosti sinoćnog desetog Ćakulina – festivala razgovora koji su u pulskom pubu Shipyard vodili Filip Zoričić i Dina Cvek. U ugodnom i opuštenom razgovoru, u solidno popunjenom pubu, koji je ispunila mahom ekipa mladih sportaša, prijatelja gostiju, istarski su sportaši govorili o počecima svojih karijera, motivima zbog kojih su odlučili krenuti sportskim putem i, što je najvažnije, porukom o važnosti sporta. Istarski „bobaši“ su, podsjetimo u Pjongčangu nastupili zajedno s Antonijom Zelićem iz Drniša (zadnji gurač) i Bendiktom Nikpaljom iz Zadra (bočni gurač).

Zoričić je podsjetio da je poanta Ćakulina okupiti mlade, uspješne ljude iz ovog kraja koji mogu prenijeti svoju priču sugrađanima. Puljanin Dražen (pilot boba) je, kako smo mogli čuti, u sportu oduvijek. Počeo je s nogometom, ali nije mu se svidio, pa se okušao u atletici. Tada ga je vodio Milan Savić, poznati 800-metraš.

- Imao sam solidne rezultate, nekoliko sam puta bio u juniorskoj reprezentaciji. Na fakultetu nisam stigao ozbiljno trenirati, pa sam krenuo s bobom. Zanimljivo je kako sam se odlučio za taj sport: na faksu sam, kao i ostali, bio bez love, pa sam radio i cijelu godinu šparao za Gardaland. Skupio sam nekih sto do dvjesto eura i taman kad sam htio otputovati, čuo sam da je Mate počeo trenirati u bobu. Pitao sam ga da mi sredi da se jednom spustim. Rekao mi je da dođem za tjedan dana u Torino, a bilo je to 2009. godine. Karta je koštala 100 eura. Otad sam stalno u bobu, a u Gardaland još nisam otišao, bio je iskren Silić.

Premanturac Mate, gurač u četverosjedu, hrvatski je reprezentativac i tajnik Saveza sportova Općine Medulin. I njemu je vrlo rano „legao“ sport. Počeo je s nogometom, prebacio se na veslanje, čak je sudjelovao na državnom prvenstvu, no nije mu odgovarala ekipa pa se, kaže, počeo baviti atletikom.

- U atletici sam bio od 2000. do 2006., potom sam pauzirao dvije godine, da bih 2008. bio četvrti u državi na 100 metara, trčao sam štafetu, a u ekipi je bio i Peršić. Bili smo prvaci države, pa vicešampioni, a jednom smo osvojili treće mjesto. Gledao sam Olimpijske igre u Torinu i zamolio Slavena Krajačića da me povede na pripreme u bobu u Njemačku, bila je to sezona 2008./2009. Tad sam se prvi put spustio u dvosjedu sa Šolom. Već iduće godine otišao sam na kvalifikacije za Olimpijske igre u Vancouveru 2010. godine. Tamo smo bili 20. od 30 natjecatelja , što je najbolji rezultat hrvatskog boba. Na ZOI-u smo bili pretposljednji zbog ozljede člana posade Antonija Zelića, zbog čega smo izgubili desetinku u startu, što jer na koncu dovelo do gubitka od 5 do 6 mjesta, ispričao je Mezulić.

Posjetitelji puba potom su mogli čuli što se to točno dogodilo sa Zelićem, što je sugestivno, uz dozu humora, prepričao Silić. Elem, Zelić je, kao zadnji član posade, koji gura bob, uskočio prije pilota i gadno istegnuo mišić.

- Fizioterapeuti su ga cijelu noć krpali. Istegnuće je bilo 2. stupnja i postojala je opasnost rupture mišića. No, rekao je da će ići dalje jer je zeznuo 1. vožnju. Odradili smo sljedeće dvije vožnje, s time da je meni u zadnjoj pukla ručka. Unatoč svemu, nismo bili zadnji. Zelić je dobio 4.000 miligrama ibuprofena protiv bolova. U ljekarni možete dobiti najviše 600 miligrama…Pralo ga je još dan poslije, kao da je bio napušen…Kad su ga nakon treće vožnje pitali za izjavu, Zelić je odgovorio:“Ne bih više komentirao, ja sam pod tabletama“, prepričao je Silić tu neslavnu epizodu koja , srećom, nije završila uz teže ozljede.

Što za ovu ekipu znači sport, bilo je jedno od pitanja voditelja. Mate je upozorio da se svega 20 do 30 posto mladih bavi sportom, te ih je ovom prilikom pozvao da se uključe u neku aktivnost te da samo odaberu što žele.

- Sport nas uči pravilima ponašanja koja u životu moramo poštovati, kazao je Mezulić. Trener Elvis Peršić kaže da je Pula antisportski grad.

- Ovi dečki su dokaz da ništa nije nemoguće. Onaj tko se dovoljno trudi može uspjeti. Novca i trenera ima. Sport u Puli treba resetirati, kazao je Peršić.

Publiku je zanimalo jesu li se u Pjongčangu susretali i sa sjevernokorejskim sportašima. Oni su, veli Silić, uvijek hodali u pratnji zaštitara. „Bili su dosta zatvoreni. Svi su sportaši na poklon dobili Samsung mobitele koji su njima nakon završetka natjecanja oduzeti“, prepričava Dražen.

Dina Cvek upitala je sportaše na koji način treniraju s obzirom na specifičnost ovog sporta. Mezulić se, kaže, cijele godine bavi atletikom, a u rujnu ili listopadu odlazi u Njemačku na guračke pripreme koje traju mjesec do mjesec i pol.

- Hrvatska ne ulaže dovoljno novca da bi se domaći bob smjestio među top 10-15 , iako ne treba puno ulaganja za dobar rezultat, zaključio je Mezulić.

U pubu Shipyard sinoć je izložen bob četverosjed koji, doduše, nije vozila istarska ekipa na netom minulim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu, no doznajemo da je posuđen od izbornika reprezentacije Ivana Šole. Dopremljen je prikolicom, a pulski pub će, prema riječima Filipa Zoričića, krasiti mjesec dana kako bi ga svi znatiželjnici mogli i razgledati. Moram priznati da sam prvi put vidjela ovo „čudo“ uživo te da mi se činilo da bi moralo biti puno veće.

Uglavnom, ovaj je bob vozio Dražen Silić na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. godine.

Ovaj bob je za muzej što se tiče natjecanja, nije konkurentan da bi ostvario izvrstan rezultat, ali je dobar za trening, kažu Silić i Mezulić. Kupljen je 2000. godine za 50.000 eura. Izrađen je od karbona, dug je 4,2 metra, a teži 240 kila. Usporedbe radi, natjecateljski bob je 20-ak kila lakši, aerodinamičniji je a time ostvaruje bolje rezultate. Uz bob, naravno, dolazi i kaciga, te posebne sprinterice sa šiljcima koje sprecavaju klizanje. Uz sprinterice dolaze posebne navlake kojima se ova obuća štiti kad se ne koristi na ledenoj podlozi. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio D. MEMEDOVIĆ)

Povezane vijesti

• Ples i glazba - Devin i Nicole
• Dražen Silić i Mate Mezulić već vide Pjongčang
• Po prvi put Hrvatska na ZOI u bobu dvosjedu i u bobu četverosjedu