Za vrijeme nadolazećeg solarnog ciklusa, kad će sunčeva aktivnost opet biti na minimumu, može se očekivati povećanje kozmičkog zračenja i do 75 posto. Što će to značiti za nas na zemlji, još uvijek se istražuje. Za kompletan svemirski program to znači i drastično skraćivanje vremena koje astronauti mogu provesti u međuplanetarnom prostoru bez posljedica po njihovo zdravlje

Zadnje dvije godine znanstvenici i astronomi amateri s povećanim zanimanjem gledaju u Sunce, a razlog je pomalo zbunjujuća činjenica. Naš se crveni div još uvijek nije probudio iz zadnjeg sna u kojem miruje tri ili četiri godine.

- Mi to volimo laički tako reći, ali zapravo Sunce nikad ne miruje i radit će tako još najmanje pet milijardi godina. Riječ je isključivo o periodima jače ili slabije elektromagnetske aktivnosti Sunca koju opažamo posljednjih 400 godina otprilike. Tako smo shvatili da se ti periodi sunčeva minimuma i maksimuma izmjenjuju u ciklusima od otprilike 11 godina, ali to može biti nekad svakih 7 - 8 godina ili svakih 15 - 16. Zadnjih godina imamo malo problema s onim školskim primjerom od 11 godina jer nam maksimumi traju nešto kraće, a minimumi sunčeve aktivnosti se produžavaju. I sad već otprilike tri godine svi gledamo u Sunce i svako toliko primijetimo neku novu sunčevu pjegu iz novog ciklusa, pa onda opet mjesecima ne vidimo ništa. Sunce nam je zaista doslovce skoro godinu dana bilo bez pjega. Svi oni koje to zanima, mogu na internetu posjetiti sajt spaceweather.com i pratiti točno što se događalo koji dan. Zanimljivo je da je zadnjih mjesec dana sunčeva aktivnost počela rasti i pojavljuju se pjegice, i ako to sad nije samo jedna sporedna aktivnost Sunca koja će opet nestati, nego se nastavi i kroz narednih par mjeseci, e onda ćemo moći sa sigurnošću potvrditi da Sunce sad konačno kreće prema maksimumu svojih aktivnosti, za što će mu trebati otprilike i do pet godina, objašnjava Marino Tumpić, voditelj Astronomske udruge Vidulini i Istarskog svemirskog programa.

Utjecaj Sunca

Što to uopće ljudima znači da li je Sunce na minimumu ili na maksimumu, i zašto bi se itko zanimao za nešto što se zove svemirsko vrijeme? Iz sasvim jednostavnog razloga jer živimo u tehnološko doba. Današnji je život nezamisliv bez elektronike i elektrotehnike, a na svu tu aparaturu i svaki satelit koji nam omogućava današnje načine komunikacije i putovanja Sunce itekako utječe. Toga su znanstvenici u potpunosti svjesni i zato se zadnjih desetljeća pokazalo nužnim pratiti zbivanja u bliskom svemiru baš kao što nam je važno pratiti vremensku prognozu. I to ne samo zato što jači izboj elektromagnetizma sa sunca može prouzrokovati šumove i ometanje u radijskim vezama. Danas svi avioni lete pomoću GPS-a, a mnogi i voze automobile po njegovom navođenju. Preciznost GPS ovisi o rasprostiranju radio signala iz satelita nad Zemljom. Ukoliko bilo što utječe na te radio signale, događa se pogreška u GPS-u koja se može manifestirati u obliku kašnjenja signala, pa primjerice, vozač promaši važno skretanje, ili se preciznost pozicije koju GPS pokazuje uvelike smanjuje, što je još veći problem, pogotovo za pilote aviona. Napraviti dva kruga po centru Zagreba dok se pogodi točna ulica i nije toliki problem, ali ako avion slijeće isključivo po instrumentima pa oni prevare pilote za 50 metara po visini i 100 metara po horizontali, to najčešće znači da se avion već zabio u zemlju i eksplodirao.

- Kada bi se dogodio jedan tako snažan elektromagnetski izboj sa Sunca, i još kad bi nas iznenadio, da ga nismo predvidjeli, mi bismo u trenutku imali kompletan zračni, kopneni i pomorski promet u problemu, jer svi danas koriste sofisticirane električne uređaje i GPS. U nekim slučajevima, o elektromagnetskom polju ovisi i da li će nekome automobil htjeti upaliti, da li će ABS raditi ispravno, da li ćemo moći uspostaviti poziv mobitelom i jako puno nama svakodnevnih stvari o kojima uopće ne razmišljamo. Što za nas na Zemlji znači jedna jača solarna baklja, pokazala nam je situacija iz ožujka 2009. kada je kompletna provincija Quebec u Kanadi ostala na 12 sati bez struje, a u cijeloj Sjevernoj Americi prijavljeno je oko 200 problema u napajanju električnom energijom. Bio je to dan kad je kompletan život u tom djelu Kanade stao doslovno zbog solarne baklje, mnoge radio postaje sve do Rusije ostale su na kratko bez signala, a silina ove geomagnetske oluje uzrokovala je pojavu aurore borealis čak iznad Floride i Kube gdje se inače nikad ne vidi. Velike probleme u radu zabilježili su tada i NASA-ini sateliti, pa čak i space shuttle Discovery. Sjećam se toga vrlo dobro jer mi je tada prijatelj koji živi u Kanadi dojavio jednu zanimljivost. Naime, kako su u ranim jutarnjim satima u potpunosti ostali bez struje, ljudi su ostali u šoku kad su izašli van i pogledali u nebo. Zbog nekakve magličasto bijele koprene na nebu, kanadski je pandan našem 112 bio blokiran tisućama poziva uznemirenih građana koji su mislili da ih to Rusi napadaju raketama jer nisu nikad na svom nebu vidjeli tu krivulju Mliječnog puta, prisjetio se Tumpić ovog legendarnog događaja.

Zračenje iz svemira

Osim navedenog, kad je Sunce na minimumu svoje aktivnosti, onda Zemlju bombardiraju čestice iz dalekog svemira i u tom periodu smo praktički izloženi zračenju iz svemira koje sunčeva aktivnost ne otpuhuje dalje od Zemlje, a niti nas magnetski omotač može toliko zaštititi. Neka od tih zračenja su zanemariva, ali neka i nisu baš toliko benigna. S obzirom na sve navedeno, mi kao tehnološka civilizacija moramo imati skupocjene uređaje na Zemlji i u svemiru koji u svakom trenutku prate aktivnost Sunca i to već odavno nije samo zanimljivost za astronome. Danas o praćenju svemirskog vremena ovisi sigurnost naših života, naš komoditet, naše gospodarstvo, pa i sami naši životi. I što više budemo napredovali u smjeru razumijevanja utjecaja svemirskog vremena na život na Zemlji, smatra Tumpić, to će nam postati normalnije pratiti i te prognoze isto kao što sada uglavnom svi na mobitelima imamo barem jednu aplikaciju za praćenje zemaljskih meteoroloških prilika.

-Sunce je najveći i najznačajniji čimbenik svemirskog vremena i prognoza, a zadnjih godina postoje znanstvena istraživanja koja dokazuje da ovisno o minimumu ili maksimumu sunčeve aktivnosti formiraju se određeni kemijski spojevi u višim slojevima zemljine atmosfere koji se reflektiraju i na niže slojeve u kojima se formiraju oblaci i kiša. To je još uvijek dosta diskutabilno znanstveno područje koje tek treba razjasniti u kojoj mjeri ta sunčeva aktivnost utječe na mikroklimu određenih područja na Zemlji i zato će to biti jedno od najzanimljivijih znanstvenih područja narednih godina. I nema straha da će se Sunce puno brže ohladiti i ugasiti od dosadašnjih znanstvenih predviđanja, jer u svemiru imamo dovoljno sličnih zvijezda koje proučavamo i koje nam dokazuju da je proces kakvog sada poznajemo sto posto točan. Naše Sunce će biti tu i sjati i zagrijavati našu zemlju još jako dugo vremena, napominje Tumpić.

Upravo zato znanstvenici i dalje izrađuju i šalju sve sofisticiranije letjelice u blizinu Sunca kako bi pratile aktivnost na njegovoj površini, a prema dobivenim podacima znanstvenici na Zemlji mogu predvidjeti za koliko će točno sati doći elektromagnetska oluja do Zemlje i gdje će točno udariti. Za to vrijeme se ljudi mogu pripremiti, pa se primjerice zbog nepovoljnih "uvjeta svemirskog vremena" znaju mijenjati koridori zračnog prometa koji su najbliži polovima i na koje sunčeva elektromagnetna aktivnost ima najjači utjecaj, na primjer. Mnoge dosadašnje teorije ljudi o utjecaju sunčevog minimuma i maksimuma na vrijeme i prirodne pojave na Zemlji su odbačene znanstvenim činjenicama, pa je danas, primjerice, jasno da famozni Daltonov Minimum, period iznimno niske sunčeve aktivnosti od 1790. do 1830., nije uzrokovao "godinu bez ljeta" 1816., kako se do sad smatralo. Pa ipak, s druge je strane dokazano da povećanje UV radijacije za vrijeme solarnog maksimuma doprinosi većoj količini kiše na Zemlji, ali je njen utjecaj na globalnu temperaturu zanemariv. Razna nagađanja koja su se zadnjih mjeseci pojavljivala u svjetskim medijima zbog poduže neuobičajeno slabe sunčeve aktivnosti, odlučno su odbacili svi znanstvenici poručivši svijetu da čak i kad bi Sunce desetljećima ostalo na minimumu svoje aktivnosti, to ne bi ni izbliza toliko utjecalo na vrijeme i klimu na Zemlji koliko utječe svaka naša proizvodna aktivnost bazirana na izgaranju fosilnih goriva.

I dok ovih dana stanovnici sjevernih krajeva Zemlje svakodnevno uživaju u čarobno predivnoj polarnoj svjetlosti, znanstvenici ove godine s dozom zabrinutosti broje neutrone u observatorijima i mjere količinu svemirskog zračenja koje stiže do Zemlje zbog oslabljenog magnetskog polja Sunca. Ove godine, kažu znanstvenici, kozmičke zrake koje stižu do nas količinski su vrlo blizu intenzitetu koji je zabilježen 2009.-2010. a poznat je kao "vršak Svemirskog doba".

Zemljani su u većini slučajeva zaštićeni od raznovrsnih čestica i zračenja zahvaljujući atmosferi i magnetosferi planeta, ali svejedno utjecaj kozmičkih zraka nije nimalo zanemariv. Dok se istraživači još uvijek dogovaraju je li moguće da svemirske energetske čestice koje udaraju u atmosferu iniciraju stvaranje električnih oluja na zemlji, koje zatim aktiviraju sve veći broj devastirajućih požara u šumama i gradovima, danas je već postalo sasvim normalno objavljivati upozorenja za avioputnike i pilote na određenim zračnim linijama koji su u visinama od 20 do 70 posto više izloženi prirodnoj radijaciji nego na tlu.

Opasno za astronaute

Osim toga, ovakvo jako i izravno kozmičko zračenje izvan zaštitnog sloja Zemlje može ozbiljno ugroziti svemirske putnike bez odgovarajućih mjera zaštite. U članku iz 2006. godine fizičar Eugene Parker naveo je procjenu NASA-e "da će oko jedne trećine DNA u tijelu astronauta biti svake godine presječena kozmičkim zrakama", što potencijalno može uzrokovati rak, katarakte i čak oštećenja mozga. Znanstvenici su ozbiljno zabrinuti što od 1990. na ovamo konstantno primjećuju slabiju sunčevu aktivnost nego ranije, a dodatno su ih šokirali podaci prikupljeni o snazi i disperziji kozmičkih zraka prikupljeni u sedmogodišnjem istraživanju koji su pobili sve njihove dosadašnje modele i predviđanja drastično većim brojkama od očekivanih. Za vrijeme nadolazećeg solarnog ciklusa, kad će sunčeva aktivnost opet biti na minimumu, može se očekivati povećanje kozmičkog zračenja i do 75 posto. Što će to značiti za nas na zemlji, još uvijek se istražuje, no za kompletan svemirski program to znači i drastično skraćivanje vremena koje astronauti mogu provesti u međuplanetarnom prostoru bez posljedica po njihovo zdravlje.

Povezane vijesti

• U Istri vidljiva samo potpuna pomrčina Mjeseca usred ljeta
• PULA DOBIVA SVOJ CSI! Nije kao onaj iz američkih serija, nego svemirski! Sunčani sat, planetarna šetnica, virtualna stvarnost… Otkrivamo sve DETALJE FASCINANTNOG PROJEKTA!
• Marino Tumpić: Istraživanje svemira je sporo, ali i uzbudljivo, inspirativno i intrigantno