Australka Bronnie Ware nakon desetogodišnje bankarske karijere odlučila je potražiti posao koji će je više ispuniti radošću i smislom. Iako se nije školovala za to, život ju je odveo u svijet palijativne njege. Radeći s umirućima, kao i s njihovim obiteljima, susrela se s mnogim mudrim ljudima koji su joj dali sjajne životne savjete i ona ih je i sama odlučila primijeniti. Provodeći vrijeme s njima i upijajući njihove nadahnjujuće riječi, otkrila je pet stvari za kojima najviše žale ljudi čiji se život bliži kraju. Odlučila je prenijeti poruku svojih pacijenata i zabilježiti za čime ljudi najčešće žale na samrti.

Na prvom je mjestu bilo žaljenje zbog toga što su previše radili. Razgovarajući sa svojim pacijentima, sakupila je njihova posljednja žaljenja i objavila ih u svom blogu Inspiration and Chai. Priča je vrlo brzo privukla pažnju i komentare ljudi diljem svijeta što je rezultiralo i objavljivanjem njene knjige "Top Five Regrets Of The Dying." Ware piše o nevjerojatnoj jasnoća koja se javlja u ljudskom umu tik prije smrti, te o velikoj mudrosti od koje bismo mogli mnogo toga naučiti.

Ovo su pet najčešćih stvari zbog koje ljudi najčešće žale na samrti, a nad kojima bismo se nerijetki mogli zapitati.

Žalim što nisam živio život dosljedan sebe, a ne prema ljudima koji me okružuju. Ware navodi da je ovo bila jedna od najčešćih stvari za kojom su ljudi žalili. "Tek kada ljudi shvate da im se život približio kraju i pogledaju unatrag, shvate koliko je njihovih snova ostalo neispunjeno", piše Ware. Zanimljivo je da je čak više od polovice ljudi o kojima je Ware brinula izjavilo da nisu niti pola svojih snova ostvarili kroz život. Činjenica je da zdravlje donosi slobodu koju mnogi nemaju, a žalosno je samo što to shvate tek kada ga izgube.

Volio bih da nisam tako puno radio

"Ovu izjavu čula sam od gotovo svakog svog muškog pacijenta", navodi Ware, nastavljajući, "ne samo da su propustili djetinjstvo svoje djece, već nisu istinski uživali niti u odnosu sa svojom partnericom." Ware je primijetila da je rijetko koja žena koju je njegovala žalila zbog ovog razloga, no pitanje je hoće li današnje generacije žena slično razmišljati kad se približi njihov kraj.

Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje

Autorica u svom blogu navodi da su mnogi ljudi potisnuli svoje osjećaje kako ne bi ulazili u konflikte s drugim osobama. Ovakvim ponašanjem zadovoljili su se s osrednjim odnosima s drugim ljudima i nikada se zapravo nisu u cijelosti nekome otvorili.

Kao rezultat toga, s vremenom su mnogi od njih razvili i razna fizička oboljenja zahvaljujući gorčini i gnjevu.

Volio bih da sam se više posvetio svojim prijateljima

Prema riječima Bronnie Ware, ljudi često tek pred kraj svog života shvate istinsku vrijednost prijatelja. Mnogi od ljudi s kojima je Ware razgovarala pojasnili su joj da su kroz život jednostavno bili prezauzeti svojim obavezama te su prijatelje ponekad stavili postrance. U trenutku kada su osvijestili za čime žale znalo se dogoditi da je već prekasno za ispravljanje nekih odnosa.

Volio bih da sam si češće dozvolio da budem sretan

Ware navodi da ju je ova izjava znala iznenaditi, no nakon što su je ljudi tako često počeli izgovarati, shvatila je da neki jednostavno prekasno u životu shvate da je sreća pitanje izbora. "Strah od promjene nagnao ih je da se zadovolje osrednjim stvarima, a ponekad su i sami sebe znali uvjeriti da je to maksimum koji zaslužuju", navodi autorica zaključujući da im je svima zajednička bila samo jedna želja, a to je da su se barem malo iskrenije kroz život smijali.

Čitajući sve te priče, postavlja se samo jedno pitanje treba li zaista proći cijeli život da se shvati njegova istinska vrijednost?. Za mnoge stvari nije kasno, možete ih zaista popraviti već od danas.

Povezane vijesti

• Srbija sve starija, za četiri desetljeća bez trećine stanovništva, upozoravaju demografi
• U Zagrebu održan završni turnir ekipnog prvenstva Hrvatske: ŽALU IZ BANJOLA TREĆE MJESTO
• MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA: Savjete starijih osoba trebali bi više uvažiti svi ljudi, a posebice mladi