Cesta od Huea do Hoi Ana prolazi obalom i pitoresknim uvalama s ribarskim mjestima, da bi se serpentinama uspela preko čudesnog brdovitog predjela do prijevoja Hai Van s kojeg se pruža fantastičan pogled na okolni krajolik i zaljev s milijunskim gradom Da Nangom u podnožju planine. Ovdje je Vijetnam vrlo uzak, pa je Laos tek 70-ak kilometara odavde. Osim što je prirodna klimatska granica između sjevernog i južnog Vijetnama, kroz povijest je prijevoj Hai Van bio i od velike strateške važnosti, pa ne čudi prisustvo starih vojnih utvrda. Spuštajući se prema moru istim cik-cak uzorkom, promet postaje znatno gušći. Urbanizacija postaje dominantna vizura, iako sam ulazak u grad i vožnja dugom obalnom avenijom kroz Da Nang pridonose osjećaju jednog mediteranskog grada srednje veličine. Široka cesta opasana redovima visokih palmi i hotelskih nebodera za nas završava na lijepoj, širokoj pješčanoj plaži My Khe, mjestu gdje se 1965. godine američka vojska po prvi put iskrcava u Vijetnam.

napušteni bunker

odjeci mladih vojnika

u vjetru

* * *

u rižinom polju

povjetarac razotkri uljeza -

podnevni šešir

Okružen rižinim poljima, drevni trgovački grad i luka Hoi An u središnjem Vijetnamu nalazi se na ušću rijeke Thu Bon koja se tek nešto dalje slijeva u more. Vožnja biciklima do kilometrima duge pješčane plaže s koje se u daljini vide otoci i grad Da Nang, po geometrijski ispresijecanim ravnim i dijagonalnim dugim puteljcima kroz velika polja riže, traje dvadesetak minuta. Bila bi to samo još jedna idilična i opuštajuća vožnja kroz magično prostranstvo rižinih polja da se u međuvremenu kroz sav taj zeleni prostor između grada i mora ne čuje tradicionalna vijetnamska glazba koja se pušta iz mnogih propagandnih zvučnika usred polja i naselja uz njih. Ovako se već ionako bajkoviti pejzaž pretvara u nadrealnu scenu kao iz filmova Wesa Andersona ili Tima Burtona.

glazba iz zvučnika

preko zelenih polja

ples riže i vjetra

Mješovita vijetnamsko-kinesko-japanska arhitektura Hoi Ana ispresijecana je uskim ulicama u kojima se nalaze mnogi hramovi, obrti te trgovine s kvalitetnim tekstilnim materijalima, odjećom i obućom. Hoi An je i grad lampiona koji pred suton oživljavaju sebe i staru četvrt, a svojim čarobnim šarolikim svjetlima i oblicima osvjetljavaju fasade, trgovine, restorane, stabla, mostove te na kraju i samu rijeku plutajući uz brojne čamce prema ušću dok ih možda neki znatiželjnik ne pokupi iz rijeke.

lampioni

čamcima osvjetljavaju

put do mora

* * *

u beračevim očima

više od sadnica riže

stambeni blokovi

Središte Hanoija je za razliku od nešto većeg Saigona vrlo tradicionalnog izgleda s niskom francuskom kolonijalnom arhitekturom i uskim ulicama zbog čega ga i zovu Francuska četvrt. Između smirenog jezera Hoan Kiem i užurbane tržnice Dong Xuan, staroj četvrti poseban štih daje 36 ulica koje su već sedam stoljeća cehovski ustrojene, a međusobno se razlikuju po specijaliziranim trgovinama i obrtima. Prometni šok već proživljen i preživljen u Saigonu ovdje poprima profinjenu estetiku plesa bez dodira. Novi element su žene u tradicionalnoj odjeći s obaveznim vijetnamskim šeširima. Gurajući svoja raznoraznim proizvodima višestruko natrpana kolica na četiri kotačića, te vrijedne i simpatične gospođe smireno utiru svoj put pravocrtno manevrirajući među bezbroj motocikala i nešto manje automobila. Prepuštam se struji i stapam se u stalan protok ljudi, vozila, zvukova, boja, mirisa i okusa ovog velegrada vrlo posebnog šarma.

ulice Hanoija

uključilo se u promet

voće i cvijeće

Vijetnamci su vrlo vrijedni i radišni ljudi. Snalažljivi i dosjetljivi kakvi jesu, svi nešto prodaju ili nečim trguju, pa nije čudo da se vijetnamsko gospodarstvo razvija jako brzo te ima ogroman potencijal. Vijetnamci žive, rade, druže se i jedu na ulici. Osobito se to vidi poslije 22 sata kada u inače tradicionalnijem Hanoiju trgovine manje-više zatvaraju svoja vrata, a dotad vrijedni i uporni trgovci i radnici sjedaju pred svojim dućanima uz samu ulicu te zajedno pripremaju i konzumiraju jela uz opušteno i veselo čavrljanje. Vijugave ulice Hanoija na svakom koraku otkrivaju restorane, zalogajnice i ulične prodavače s raznovrsnom ukusnom hranom na improviziranim štandovima, kolicima i biciklima. Pravi raj za ljubitelje street fooda. I sve to nakon što se putnik prethodno tijekom dana počastio odličnom i osvježavajućom vijetnamskom kavom, još jednom strasti, gle, drugog najvećeg proizvođača kave na svijetu.

zdjela phoa

štapićima i srkanjem

protiv gravitacije

* * *

odraz hridine

plavo, zeleno i sivo

u smeđim očima

Stotinjak kilometara južnije od Hanoija na području sela Tam Coc i Trang An uzdiže se spektakularan krajolik vapnenačkih vrhova i strmih stijena prožet dolinama, rijekama, kanalima i rižinim poljima. Zovu ga i Ha Long Bay na kopnu. Naplavljena polja zrcale svu ljepotu zemlje i nebesa, i visokih stijena između njih. Vožnja biciklom uskim puteljcima među rižinim poljima otkriva vrijedne seljake sa svojim slamnatim šeširima zaštićene od jakog sunca kako se skoro do koljena u naplavljenim poljima brinu o budućem usjevu, zatim goveda koja slobodno lutaju utabanim stazama često rame uz rame s rijetkim prolaznikom ili biciklistom te naposljetku kućice s obaveznom garniturom gusaka i patki uz srdačan osmijeh i pozdrav domaćina i njegova psa. Osobita neobičnost su groblja i grobnice uz i usred natopljenih rižinih polja, što se pak posvuda u ruralnom Vijetnamu može primijetiti. Prema staroj tradiciji Vijetnamci bi pokapali svoje umrle u grobnice uz rižina polja uz koja su nekada živjeli i na kojima su radili, da bi ih nakon tri godine iskapali i skupljene kosti prebacili u obiteljske grobnice na konvencionalna groblja. Jedno objašnjenje takvog običaja je zazivanje dobrog uroda uz prisustvo i blagoslov svojih predaka.

grobovi na poljima

berba riže

zajedno s precima

* * *

među otočićima

magla se igra skrivača

sama sa sobom

Gusti oblaci i sipeća kiša promatraju putanju broda duboko kroz zaljev Ha Long, taj biser Vijetnama i jedno od sedam novih svjetskih čuda prirode. Polagana plovidba između stotina otoka i otočića u obliku visokih vapnenačkih stupova, strmih stijena i litica koji svi doslovno strše i izlaze iz mora dodirujući kišne oblake, uvodi zadivljenog promatrača u svijet mašte oslikan magičnim krajolicima i fantastičnim stvorenjima. Jedini trag civilizacije su rijetka plutajuća sela u koja nježno udaraju vodene brazde broda. Naposljetku sklapam oči i nastavljam putovanje kroz ovaj labirint kamenih otoka u Zaljevu silazećeg zmaja.

zaljevom

izranjaju i zaranjaju

zmajeva leđa

Prvi dio haiku putopisa Dejana Pavlinovića iz Vijetnama potražite ovdje.

Povezane vijesti

• Haiku putopis iz Vijetnama (1/2): PREKO ZELENIH POLJA
• MOJ BLISKI DALEKI JAPAN: Pod trešnjama cvjetaju - osmijesi
• Hirošima, ljubavi moja