Jeste li pokušali loviti lignje na animalne mamce? Jedna od tehnika koja bi vam se mogla svidjeti je lov s iglom

(Arhiva Novi list)

Lignje su se lovile i u vremenu prije suvremenih skosavica i peškafonda.

Ribari su se na razne načine dovijali kako bi ulovili ove uvijek tražene i cijenjene glavonošce. Jedna od tehnika koja se održala i do danas je lov iglom.

Lov iglom je lov u kojem se lignja lovi pomoću svježe ribe nadjevene na iglu s krunicom. Riba se po dužini, od glave prema repu, probada iglom, šipčicom od drveta ili inoxa na čijem se kraju nalazi jedna do dvije krunice.

Da riba tijekom lova ne bi skliznula i tako spala na krunice, dodatno se učvršćuje u korijenu repne peraje, a po potrebi i oko usta.

Jednostavan, vrlo praktičan i učinkovit način spajanja igle sa strunom uz istovremeno sprječavanje klizanja ribe tijekom lova izvodi se tako da se struna ne vezuje za oko na vrhu igle već ispod krunica.

Nakon što se riba nadjene na iglu, udvojena se struna provlači kroz oko igle te se tako formiranom omčom obuhvati rep. Nakon što se struna pažljivo zategne sistem je spreman za lov. Na ovaj način je riba dvostruko osigurana od spadanja i klizanja – strunom s vanjske strane, te omčom oko repa.

Osim što pojednostavljuje rukovanje, ovakva montaža osigurava i lakše oslobađanje pribora u slučaju zadjeva. Naime, ukoliko dođe do zadjeva, zatezanjem strune će se omča koja drži rep jednostavno izvući kroz oko igle te će se, budući da je spoj sa strunom ispod krunica, igla okrenuti tako da će se pribor moći izvući baš poput sklopljenog kišobrana.

Kod igala koje nemaju dovoljno veliku ušicu, ovakav se sistem može ostvariti pomoću komadića bužira adekvatnog promjera koji se prije vezivanja navuče na strunu, a prilikom montaže i na vrh igle. Naravno, u tom se slučaju omča koja drži rep provlači kroz bužir.

U lovu s iglom najčešće se lovi s dva pribora, pri čemu se oba naizmjenično sporo privlače ne dopuštajući da krunice dotaknu dno.