Pula mi jako draga i baš sam se radovao nastupu u kazalištu, a kada izađem van razmišljam o čemu bi bilo dobro pričati, kakvi su ti ljudi, što ja mislim o njima i što oni misle i onda mozak to pretvori u stand up. Da pokušam razmišljati o nekim izlaznim forama i onda izađem van, ne bi ispalo dobro. Ovako mozak dođe u "mod za preživljavanje" i to samo izlazi iz mene, priča Ivan Šarić

- Počeo sam govoriti stvari koji su meni i mojim prijateljima bile smiješne pa mi je užasno bilo drago kada sam vidio da imam publiku koja isto takvo nešto želi. To nije ništa protiv nekog drugog. Meni je uživancija kada stvorim foru, recimo iz bitke iz 12. stoljeća i onda to moja publika kuži, to ja volim, priča nam trenutno najpopularniji hrvatski komičar Ivan Šarić koji će u ponedjeljak 9. srpnja u 21 sat nastupiti u kamenolomu Cave Romane, blizu Vinkurana, u sklopu programa Rocks&Stars.

Da istarska publika voli Šarića pokazala je i na njegovom rasprodanom nastupu sredinom travnja u Istarskom narodnom kazalištu, održan u sklopu jednako rasprodane hrvatske turneje. Kao što je bio britak na jeziku na pozornici, jednako je tako bio otvoren i za vrijeme razgovora koji smo s njim vodili.

- Prije svega, zanima me jeste li nakon onog pulskog nastupa bili u Žminju? Znate zašto vas to pitam…

- Ha, ha, ha! Moram priznati da još nikad nisam bio u Žminju ali kada sam prolazio onuda zadnjih 5, 6 puta rekao sam si da moram popiti kavu u Žminju, makar da kažem da sam bio u Žminju tako da mi je sada na listi želja da odem tamo. Taj Žminj mi je uvijek bio na pameti kad god sam prolazio onuda i mislio "Ovo je najbolje ime za bilo što, tako je dobro - Žminj". Kada to kaže autsajder koji nije iz Istre, onda je super što publika to gleda kroz moje oči i to je predivna stvar. To je bila totalna improvizacijska fora koja je nastala na pozornici, nisam to planirao… Zato volim svoj posao, radi tih nekih situacija koje su se dogodile samo onda. Žminj više ne mogu ponoviti, nažalost, da ga forsiram to više neće biti to.

- U INK-u ste za Istrane rekli, otprilike, "vi ne je…te ništa, gledate hrvatsku televiziju i govorite 'vidi što se događa kod njih'", a zanimljivo ste opisali i istarski govor, je li to bilo pripremljeno?

- Ne, to je isto bila improvizacija. Pula mi jako draga i baš sam se radovao nastupu u kazalištu, a kada izađem van razmišljam o čemu bi bilo dobro pričati, kakvi su ti ljudi, što ja mislim o njima i što oni misle i onda mozak to pretvori u stand up. Da pokušam razmišljati o nekim izlaznim forama i onda izađem van, ne bi ispalo dobro. Ovako mozak dođe u "mod za preživljavanje" i to samo izlazi iz mene.

- Kada ste nastupali u Zagrebu, vašem rodnom Zadru ili možda Splitu, jeste li opisali Zagrepčane, Zadrane, Splićane onako slikovito kao što ste opisali Istrane?

- Apsolutno. Recimo, nastupi u Zadru odakle sam ja su uvijek možda posebniji nego drugdje. Svugdje sam autsajder, dok u Zadru se mogu uvijek povući za neke lokalitete koji samo oni znaju. Npr., u Zadru kada provalim nešto za Kalmetu, uvijek komentiram da Zadrani trebaju pet sekundi da vide smiju li se smijati Kalmeti ili tako nešto, pa se onda zafrkavam na taj račun. U Splitu se zafrkavam da se trude biti najluđi grad u Hrvatskoj pa kada su ih drugi gradovi počeli prestizati oni su izabrali Keruma. Uvijek se nešto nađe.

- Hoćete li nastup u Cave Romane osvježiti u odnosu na nastup u INK-u?

- Da. Publika je jako bitna i kada izađem na pozornicu ja je moram nasmijati, ali uvijek volim imati i nešto radi sebe i u krajnjem slučaju da nešto novo izađe iz mene pa će definitivno biti nešto novo. Sam taj kamenolom u kojem nikad nisam bio, ali navodno je pulska Arena građena kamenom iz njega pa će mi to samo dati materijala. Takva vrsta nastupa dovodi publiku koja, po meni, od humora traži nešto više a ne samo psovke ili prljavštine. Tamo ću sigurno napraviti par fora o povijesti, o Rimljanima i tako nečim. Kako na tom festivalu nastupam uz Maksima Mrvicu, Rundeka i druge, a kako su to takva imena da sam se smrzao kad su me pozvali, sigurno ću imati par fora i o njima.

- Kako inače kod vas nastaju te ideje? Dođu li spontano ili sjednete pa čekate da se pojave?

- Nažalost, nemam nikakvu formulu i to je ono s čim se borim cijelo vrijeme. Katkad mi izađe na pozornici da kažem nešto i onda pomislim "Isuse Bože, ovo je predobro, moram to zapisati jer ću zaboraviti". S druge strane, ponekad se sjetim nečega kada se probudim ili sanjam, a ponekad sjednem za laptop i kažem "Ajmo sad napisati pa da vidimo što će biti od toga. S tim da svaka fora koja nastane kao jedna kratka, kratka forma, na pozornici se produži u dvije minute, pa na idućem nastupu u 4 minute, pa u 10… To je živa forma koja se uvijek razvija. Najbolje bi bilo da mogu sjesti, napisati i krenuti dalje, ali nije tako.

- Ali, kada bi ste imali tu formulu, vjerojatno biste ušli u neku rutinu pa bi čak i vama postalo sve previše predvidljivo?

- To su te depresivne faze koje komičari proživljavaju. Katkad prođe dva mjeseca i ne možeš se sjetiti ničega i onda imaš inspiraciju i napišeš predstavu od 40 minuta u jednoj noći. To se dogodi. Svi komičari se bore s time i pitaju se "Je li ovo zadnji materijal koji sam ikada napisao? Sigurno više nikad neću nešto novo izvesti. To je to, gotovo je od mene…" i onda dođe novo. Tako da je uvijek ta neka borba jer uvijek sve moraš sam, nemaš producenta ili redatelja. Vani je pozitivna stvar što komičari imaju oglednu publiku, uđu u neki comedy klub nenajavljeni, istestiraju svojih sat vremena pa to prorijede. Mi nemamo takve uvjete. U Lisinskom sam prošle godine izašao s pola sata novog materijala koji nikad nije bio testiran pred publikom, a napisao sam ga dva tjedna prije. To se tako ne radi, ali htio sam to tako izvesti da vidim kako publika reagira pa da kasnije vidim što je bilo super.

- Dok ste na bini publika reagira aplauzima ili smijehom, ali dobivate li feedback nakon što je vaš nastup gotov?

- Dobivam. Katkad mi se ljudi javljaju ili imam par bitnih ljudi čija mišljenja cijenim. Nekim ljudima se sviđa, nekima ne, meni je bitno da cijeli nastup bude zaokružen. Cijenim svako mišljenje, ali s druge strane meni i žena zna reći "Ova ti fora baš ne stoji, nije to za tebe", a ja kažem "To je moj stand up. Ti ako želiš bolju foru, napiši svoju". Dakle, moraš nekako biti jak oko toga, a s druge strane poslušati svakog. Kroz komunikaciju s drugima učim o sebi, učim i o drugim ljudima i to su ti međuljudski odnosi koji mene inspiriraju.

- Razmišljate li kada pripremate te dosjetke hoćete li možda nekog povrijediti?

- Zadnjih par godina možda čak i previše razmišljam o tome jer svi gledaju hoće li se netko uvrijediti. To je apsolutna glupost jer što da se i netko uvrijedi? Doći će doma i bit će uvrijeđen i što sad? Nisam mu ništa napravio. Ima stvari koje i mene vrijeđaju, od stanja u društvu do politike i naših političara pa se ništa ne događa. Ja samo izvodim svoju predstavu i nastojim nasmijati ljude. Pročitao sam biografiju Monty Pythona i jedna mi se rečenica urezala: "Nevjerojatno koliko ljudi znaju biti ljuti ako se ne nasmiju". Znači, ljudi pogledaju dramu i ako ne plaču nema veze, ali ako pogledaju komediju i nisu se nasmijali oni izlaze iz kazališta ljuti. Baš čudno.

- Jeste li ikad razmišljali koja bi za vas bila tema koju se nikad ne bi usudili dotaknuti, koja bi bila najbolnija, neki tabu koji biste vi i vaši kolege izbjegli?

- Mislim da je apsolutno sve otvoreno za ismijavanje. Ja sam o Todoriću i Agrokoru pričao još dok su mi ljudi govorili da to nije baš pametno, i o vladi i Karamarku pa mi je i tata govorio "Nemoj, sine, nać' će te", ali imam neku svoju granicu i ne volim se ismijavati bolestima. To mi je malo neukusno. S druge strane, nije da ću nekom komičaru koji ismijava invalida reći "O, pa to se ne smije". To je njegov đir, on može raditi štogod hoće, možda me čak i nasmije.

- Koliko su Hrvati spremni primiti šalu na svoj račun?

- Dobro pitanje. Po meni postoji taj neki kolektivni moral u Hrvatskoj koji se dogodi nakon što se izvali neka fora ili nešto postane viralno, pa mislim da tu još trebamo olabaviti. Mislim da sami sebe shvaćamo jako ozbiljno, možda čak previše kužimo koliko humor kao mač zna prodrijeti kroz neke teme. Humor je pasivna agresija, ismijavanje autoriteta. Mislim da tu trebamo još poraditi, da sebe shvaćamo preozbiljno. Ako sebe shvaćaš preozbiljno onda to nije dobro ni u privatnom životu, ni u poslu.

Ulaznice za Rocks&Stars u prodaji

U sklopu programa Rocks&Stars od kraja lipnja do konca kolovoza u kamenolomu kod Vinkurana nastupit će osim Šarića i pijanist Maksim Mrvica (28. lipnja), legendardni Darko Rundek (28. srpnja), violinist Stefan Milenkovich (31. srpnja), ženski gudački kvartet Bond (9. kolovoza), talijanski sastav Ricchi e poveri (15. kolovoza), Stojan Matavulj, a održat će se i program Discover Israel (1. i 2. kolovoza). Više o programu može se doznati na caveromane.com. Tu su i linkovi za kupnju ulaznica koje se inače prodaju putem Eventima. (Mladen RADIĆ)

Povezane vijesti

• Rasprodano kazalište i publika koja je spremna na sve
• IVAN ŠARIĆ Najpoznatiji hrvatski stand up komičar: VOLIO BIH DA ME PROGLASE POČASNIM GRAĐANINOM ISTRE
• Ima razloga zašto ne bi trebalo legalizirati marihuanu u Hrvatskoj