ZELENE ŠUME I PREKRASNI VIDICI. ODMOR ZA DUŠU I TIJELO NA ĆIĆARIJI Uživanje u prirodi bez imalo žurbe

Od Račje Vasi do vrha Orljaka visinska je razlika oko 400 metara koju morate savladati, što bi za prosječnog hodača značilo oko sat i pol uspona. Za uspon izaberite put kroz šumovite padine sa sjeverne strane, a silazak po južnim padinama i Veprinačkom cestom

Čovječanstvo se razvilo u prirodi. Proveli smo u njoj najmanje 99,9 posto našeg postojanja na planeti Zemlji te nas zato ne treba čuditi da se naša tijela u prirodi najbolje i osjećaju. Naše su fiziološke funkcije još uvijek najbolje prilagođene prirodnom okolišu, zato boravak u prirodi tako često ima blagotvoran utjecaj na naša tijela, fizičku kondiciju, pa i na naše unutarnje duševno stanje. Svima se nama život često čini nesigurnim i nepravednim i to nas plaši. Posebno u posljednje vrijeme zbog niza svima znanih razloga i novih normi ponašanja. Zato izađite vani, izaberite sebi draga mjesta u prirodnom okolišu i upijajte energiju koju vam daje.

Ljekovit boravak u prirodi

Još prošle godine pročitao sam članak kako se u škotskim liječničkim ordinacijama počela propisivati nova terapija za široku lepezu bolesti. Tamošnje vlasti dale su liječnicima dozvolu, kako stoji u članku, da kao službenu terapiju za neke tjelesne pa i lakše psihičke probleme propisuju - boravak u prirodi. Što znači da kada vas u nekim slučajevima u Škotskoj liječnik pošalje na bolovanje, nećete sjediti u kući nego morate u šumu, planine, na more, promatrati ptice, brati ljekovito bilje ili šetati pse.

Japanci već godinama znaju kako pažljivo provedeno vrijeme u šumi blagotvorno utječe na tijelo i dušu. U japanskoj tradiciji to se zove Shirin – yoku, što u prijevodu znači šumska kupka. Taj tretman već desetljećima podupire pa i potiče japanska vlada. A to kupanje u šumi daje nam priliku da se odmorimo, usporimo ionako prebrz ritam života, opustimo se i povežemo s prirodom.

To su neki od motiva koji nas tjeraju da svoje slobodno vrijeme provedemo u prekrasnim zelenim šumama Ćićarije i na njenim osunčanim vrhovima. Prošle subote bio je to Orljak na koji ćete se najlakše popeti iz Račje Vasi. A kojim putem? Postoje dva, najčešće korištena pa jedan izaberite za uspon drugi za silaz. Moja je preporuka u ove lijepe i već tople proljetne dane, svakako za uspon izaberite put kroz šumovite padine sa sjeverne strane, a silazak po južnim padinama i Veprinačkom cestom. Lako ćete se snaći. Nas nekolicina u par automobila uputili smo se na izlet spomenutim usponom i silazom, uživali smo u zelenilu dubokih šuma, ljenčarili skoro dva sata na 1.106 metara visokom vrhu i doživjeli bajkoviti dan, pravu šumsku kupku. Hodali smo lagano i bez žurbe, izležavali se na vrhu, uživali u igri naših kućnih ljubimaca, fotografiranju, a neki i u branju ljekovitog i jestivog bilja koje u ovo doba priroda nudi u izobilju, treba samo znati i odabrati. Ne spadam među dobre poznavaoce bilja pa ću temu prepustiti onome tko zna.

Ne žurite, uživajte

Iz Račje Vasi na Orljak i natrag možete ako ste brzi stići i u dva sata, tri normalno, a nama je trebalo šest. Pretpostavljate što vam želim reći. Dani su dugi, dajte si vremena, ne žurite. Taj dan na Orljaku i njegovim padinama nismo bili samo mi. Susreli smo još tri grupice izletnika i svaka od njih u šetnju je vodila svog psa, a mi tri. Koliko su oni energije taj dan ispucali iz sebe ali i dobili natrag osjećaju oni sami. Cijelim sam ih putem promatrao i uživao u njihovoj igri i naizgled neiscrpnoj energiji. A igra je, ne samo među psima, najizrazitiji oblik spontane i dobrovoljne aktivnosti. Mislim da je i naše planinarenje svojevrsna igra, igra kojom na spontan i dječji način izražavamo svoju radoznalost, ali i potrebu za fizičkom aktivnošću. Ako ste u napisanom i na fotografijama osjetili izazov, prihvatite ga objeručke i odmah. Nećete požaliti. Potrudite se i učinite svoje fotografije, na svom putu. I ne moraju biti prave, više nego dovoljne su one koje ćete ponijeti u sebi.

U Račjoj Vasi stalan je izvor pitke vode, nemoguće ga je ne vidjeti mada je zaključan. Najvjerojatnije da će vam netko od mještana sam ponuditi da vam izvor otključa, a to se neće desiti samo ako se kojim slučajem mimoiđete ili vas ne vide, pa slobodno nekoga potražite.

Itinerer

Do Račje Vasi najlakše ćete stići autom iz Lupoglava. Sa glavne ceste u Lupoglavu skrenite iz pravca tunela desno na cestu koja vodi na Ćićariju, za Brgudac i Lanišće. Nakon kraćeg uspona na raskršću za Brgudac (cesta vodi desno) krenite lijevo i nakon par zavoja ugledat ćete prekrasnu dolinu i Lanišće te Orljak i njegove strme stijene koji se uzdiže ravno iznad sela. Umjesto u Lanišće prije mjesta strmo desno gore.

Od Račje Vasi do vrha Orljaka visinska je razlika oko 400 metara koju morate savladati, što bi za prosječnog hodača značilo oko sat i pol uspona. Označeni planinarski put vodi od crkve desno. Najprije lagano, a onda malo strmijim kolskim putem stići ćete do malog prijevoja s pogledom na obližnje vrhove Mocvil i Vršiće, tu treba skrenuti desno. I dalje se držeći široke staze, najprije lagano, a potom sve više uzbrdo ući ćete u sve gušću bukovu šumu. U šumi pažljivo pratite planinarske markacije na jednom mjestu treba skrenuti desno na užu stazu koja će vas dovesti do vrha Orljaka. Natrag je lako. Sa vrha dobro markiranim putem u pravcu Učke, na raskršću desno (markacija za Lanišće i Korita) na Veprinačku cestu kojom uz prekrasne poglede na Lanišće i okolicu lagano stižete do mjesta polaska.