SVJETSKI DAN KAZALIŠTA: U petak putem Facebooka "Furbaćona 2"

"Furbaćona 2" u petak navečer od 20 sati putem Facebooka (Dejan ŠTIFANIĆ)

"Furbaćona 2" nastala je prema djelu Angela Beolca Ruzzantea "La Moscheta" (Mušica). Glume Luka Mihovilović, Lara Živolić, Rade Radolović i Valter Roša, a redatelj je Jasminko Balenović

Svjetski dan kazališta slavimo 27. ožujka. Taj je datum odabran na 9. svjetskom kongresu ITI (International Theatre Institute) održanom 1961. godine, a povezan je s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu, te se od 1962. godine obilježava diljem svijeta.

U okružju ljubavne strasti

Budući da se u kazalištima ne mogu odvijati predstave zbog pandemije koronavirusa, Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula u petak, 27. ožujka u 20 sati donosi snimku predstave "Furbaćona 2", autora Branka Lučića, u režiji Jasminka Balenovića. Predstava je nastala prema djelu Angela Beolca Ruzzantea "La Moscheta" (Mušica). Glume Luka Mihovilović, Lara Živolić, Rade Radolović i Valter Roša.

- "La Moscheta" nastala negdje između 1528. i 1529. godine, ime dobiva po frazi "parlar moscheto" ili govoriti gradskim padovanskim govorom koji stoji nasuprot većeg dijela teksta pisanoga seoskim dijalektom padovanskog zaleđa. Svi likovi komedije i svi njihovi odnosi postavljeni su u okružje ljubavne strasti, žudnje i putenosti, kazao je redatelj Jasminko Balenović.

Svjetski dan kazališta prilika je da se posebna pozornost javnosti skrene na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva koja proizlazi iz kolektivnog kreativnog čina, na doprinos kazališta u produbljivanju mira u svijetu, tolerancije i razumijevanja.

Što može kazalište danas?

Najeminentnija imena svjetski poznatih umjetnika pisala su poruke za Svjetski dan kazališta. Ovogodišnju hrvatsku poruku napisao je glumac Siniša Popović.

- Što može kazalište danas? Što ono može u vremenu razarajućeg materijalizma koji želi sve sebi podčiniti, kojem je cilj obogaljiti svaku naznaku duhovnosti, koji ne preza ni od toga da dovede u pitanje i sam opstanak civilizacije. Što može kazalište danas ponuditi onima koji ga rijetko ili nikad ne posjećuju zaokupljeni ružnoćom vlastite borbe za opstanak ili pak onima zaokupljenima još ružnijom borbom za zgrtanjem ispraznog obilja? Isto ono što nam je tisućama godina svima podjednako nudilo. Može nam neposrednije od ijedne druge umjetnosti, baš sad, ovog trena i tu pred nama postaviti pitanje - kakav je to život koji danas živimo. Moramo vjerovati u kazalište. Svi mi koji ga stvaramo. Moramo ustrajati u toj vjeri. To nam je poslanje, kazao je, između ostalog, Popović.