Otkako san se vratio doma puno putujem po Istri, putujem u neke krajeve gdje nisam nikad prije bio. Kao i svakog puta neki novi kuščić Istre me oduševi. Koliko je taj naš poluotok različit, a opet toliko lip. Oduševila su me ta naša sela, uređena, s lijepim kućama, okućnicama, a nažalost istovremeno sam vidio koliko su prazna. Nema djece, nema mladih, tek tu i tamo neki penzioner koji uživa u miru i tišini svoga sela. Sve te silne kuće po našim selima su prazne ili namijenjene turizmu. Svaka kuća, štala postala je vila za odmor i tako su nam se lagano opustošila sela. Svi negdje bježe i ostavljaju prelijepe, prazne kuće za sobom. Jednog dana kad se osvrnuli i kad budemo vidjeli koliko će ta sela tada biti prazna, bit će prekasno.

Moje odrastanje na selu bila je najbolja stvar u mom životu. Bez obzira na PlayStation i kompjuterske igrice, svi smo bježali van, igrali se po selu, vozili bicikle, gradili svoje drvene utvrde, krali trešnje, jeli zemlju. Bili smo prljavi od glave do pete. I nekako sad kad se okrenem i vidim kako su odrastali moji prijatelji u gradu, mogu slobodno zaključiti da je moje odrastanje na selu bilo puno kvalitetnije. Volio bih i da se jednog dana i moja djeca igraju kao i mi, na nekoj njivi, u šumi jer znam da nema sretnijeg djetinjstva od onog na selu.

Kako nastojim stvari uvijek gledati pozitivno, reći ću da još nije kasno da mijenjamo stvari, da mlade zadržimo na selu gdje je kvaliteta života puno bolja. Od čistog zraka i mira, do toga da možete uzgajati pomidore i salatu za svoje potrebe. A nije kasno jer u Istri postoje pozitivni primjeri općina koje su se okrenule mladima. Bale su tako prije gotovo tri godine pokrenule projekt "Parcela za jednu kunu", koji je mnogim mladima omogućio vlastitu kuću uz povoljne uvjete. Danas kad prođete kroz Bale možete vidjeti kuće koje su izgrađene, a gotovo sve parcele su već popunjene.

Općina Bale kroz zakladu Mon Perin, koja može biti jamac za kuću, pomaže pri projektiranju i ishodovanju građevinskih dozvola, odabiru izvođača i nadzoru same gradnje. Teško je i nerealno očekivati od manjih općina da se povedu istim primjerom, ali bi projekt mogli modificirati. Mogli bi urbanizirati općinska zemljišta, pa do tih zemljišta dovesti vodu i struju, mlade osloboditi plaćanja komunalnih naknada. Općine bi mogle napraviti i platiti projekte tih kuća. Trebalo bi započeti s dva do tri takva projekta kako bi se vidjelo u kojem smjeru bi to napredovalo i svakako definirati da se te kuće ne smiju rentati turistima. Županija bi, primjerice, mogla kroz natječaje subvencionirati kredite za mlade koji žele ostati na selu i graditi svoju budućnost i obitelj u jednom od naših istarskih sela. Bale su pozitivan primjer da se može kad se hoće, samo često treba političke volje i želje.

Danas svi nikamo teču i biže, nimaju vrimena za niš, ali kad živite na selu vajka imate svoj kuščić raja samo za sebe. Bez ljudi, bez auti, bez svega onega ča nan često dela faštidijo. Čovik kad dojde doma z dela, na selu se stvarno i more odmoriti, osim ako ne mora kopati, kositi, tenditi blago, ali čak i tada, na neki čudan način, opet odmara. Ako zgubimo naša istarska sela, zgubiti ćemo sve ono ča je Istru učinilo Istron.

Povezane vijesti

• THE VOICE: OD PREOSTALIH TROJE NATJECATELJA IZ ISTRE, DVOJE IDU DALJE Doznajte tko je bliži zvijezdama te za koga je natjecanje završeno
• POGLED S VRHA TRIBINE Jedni su zadovoljni ostvarenim rezultatom, drugi se okreću radu s mladima
• "Nema više dobre zarade na lak način! Na obali su navikli raditi samo tri mjeseca, a to nije normalno. Istra može imati goste cijelu godinu, ali treba raditi"