Činilo se, ali samo se činilo, da će nakon korone, odnosno nakon prvog i najgoreg susreta s tom bolešću koja je na skoro dvije godine promijenila svijet sve biti bolje, da će ljudi opet naučiti cijeniti ono najbitnije u životu, radovati se sitnicama, no do toga nije došlo.

Nakon korone, koja je, doduše, još uvijek tu, ali nije više u prvom planu, došao je rat, inflacija, poskupljenje, kriza, a svugdje najavljuju nikada težu zimu. Zasigurno se sve to, uzročno-posljedično, održava na stanje duše pojedinaca, iako crnilo ne može biti opravdanje za sve. Ponekad se čini kao da je došlo vrijeme iskazivanja nezadovoljstva na svim planovima, na svim razinama djelovanja.

Pesimist (ili realna osoba) reći će pa kako da ne dođe do nezadovoljstva, dovoljno je otići do prodavaonice i vidjeti cijenu špeže, a optimist će podsjetiti da su prethodne dvije godine bile još gore, jer smo tada u te iste prodavaonice išli dva po dva, tri po tri, maskirani do neprepoznatljivosti, a adventske kućice služile su za prodaju povrća, i to uz redove i distance. Čaša je uvijek ili polu prazna, ili polu puna.

Ljubitelji "bubamare" sada će napokon doći na svoje. No, ni to neće biti kao ranijih godina, a za to čak nije kriva korona. "Krivo" je vrijeme, odnosno vremenska razlika i doba godine. Ljepše je, dakako, navijati ljeti na terasama, nego zimi kada je u 16.30 već mrak - a neke utakmice počinju u 11 sati - i kada će se istovremeno izmjenjivati navijačke pjesme i "Santa Claus iz comin to town".

A zvončići će se prožimati s navijačkim rekvizitima. Tko se sjeća vuvuzela? Umjesto piva pit će se (malo sutra) topli čaj. Pa da bude malo drukčije. Blagdansko-nogometni ugođaj. Nešto sasvim posebno. Adventsko gledanje bubamare. Uz euforiju, navijanje, bit će svima toplo oko srca, i uštedjet će se nešto na grijanju. Nije sve tako crno.

Kod naših susjeda preko bare sada se najviše govori o limitu plaćanja gotovinom. Dakako, sve u cilju sprječavanja korupcije. A već godinama se priča da će jednog lijepog ili manje lijepog dana cjelokupno plaćanje biti putem kartica. Optimist će reći "ništa lakše, manje gužve u novčaniku, a tko nema novca, nema ih ovako ni onako", dok će pesimist reći "eto, sada će se sve znati.

Osoba xy platila pizzu u poznatoj pizzeriji. Nakon toga kupila gaće, majice i čarape. Pa kupila lopatu. I sadnice. I bocu negazirane vode". Hmm, dok je tako, valjda je dobro. Tako i tako, sve je umreženo. Kada smo već kod mreža, izgleda da se jedino preko mreža može saznati tko, što, gdje, kada, kako, zašto, zbog čega, a što nije na društvenim mrežama - nije se dogodilo. Istina? Stanuje negdje drugdje.

Povezane vijesti

• Odgoj za kulturu
• Biti "malo čudan"
• Umjerenost je pravo bogatstvo