Predsjednik Ceha ribara
Ribe je sve manje, a flota je stara i u katastrofalnom stanju: Ribarstvo živi na potporama
(Snimio Milivoj Mijošek)
Predsjednik Ceha ribara Obrtničke komore Istarske županije Neven Lorencin otvoreno za Glas Istre govori o stanju istarskog ribarstva, padu flote, nedostatku mladih ribara, problemima s plavom ribom, ali i o tome kako se riba ulovljena u Istri sve rjeđe nalazi na lokalnim ribarnicama, floti koja je u padu, lovostaju za malu plavu ribu, gdje završava riba istarskih ribara, "no-take" zoni između Raba i Cresa, ZERP-u i drugom.
Flota stara i u katastrofalnom stanju
O tome koliko danas ima ribara u Istri i kakva je flota plovila Lorencin kaže kako je sve manje mladih ljudi zainteresiranih za more.
- Flota nam je u drastičnom padu. Sve je manje ljudi zainteresiranih za more i problema je u našem ribarstvu zaista mnogo. Najkritičniji je dio zapadna obala Istre. Nekada se na zapadnoj obali koćarilo i lovilo folpe na manjim udaljenostima i plićim dubinama. Nakon ulaska u Europsku uniju morali smo se povući tri milje od obale ako je dubina manja od 30 metara. Ribari više ne mogu raditi na područjima gdje su lovili desetljećima i to je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih su ljudi odustajali. Danas imamo, čini mi se, 111 koća, ali ne znam radi li ih i polovina. Mnogi misle da ti brodovi na kraju prelaze u turizam, ali mislim da to nije tako. Većinom stoje vezani. Nešto malo njih rade, ali stvarni je problem što se brodovi ne mogu prodati. Jadran je podijeljen na ribolovne zone, a brod upisan u istarsku zonu ne može se prodati, primjerice, u Dalmaciju. Zato brodovi propadaju po portima. Flota nam je često sastavljena od starijih i neodrživih plovila. Ona je u katastrofalnom stanju. Brodovi su stari, održavanje skupo, a stanje na moru loše. Bez obzira što pada broj ribara zbog porasta troškova, goriva, održavanja i alata, sve je to sitnica u usporedbi s glavnim problemom, a to je da ribe jednostavno nema dovoljno i posao više nije unosan, rekao je Lorencin.
Lorencin nadalje govori o jednom od trenutno gorućih problema, a to je plava riba za koju, kaže, ne vidi izlaz jer reagiralo se prekasno.
- Kada me pitate što je s plavom ribom i nedavno uvedenim lovostajem zbog njezine veličine, od 15. listopada do 15. studenoga, dodao bih kako je prema mojim novim informacijama, zabrana njenog izlova odnosno lovostaj će se produžiti jer riba još nije narasla. Po tom pitanju mogu napomenuti kako sam sudjelovao na mnogo sastanaka. Ne znam što reći i tu ne vidim izlaz. Trebalo je reagirati puno ranije. Dugo je bilo nekontroliranog ulova i danas smo tu gdje jesmo. Kasno smo se sjetili spašavati ono što je već izgubljeno, kazao je Lorencin, te nam u nastavku govori o tome kako u pulsku luku dolaze brodice i iskrcavaju plavu ribu, ali ona se na pulskoj ribarnici ne pojavi.
- Na pulskoj ribarnici često se ne pojavi riba koju brodovi iskrcaju. Naime, dolaze brodovi iz cijelog Jadrana jer se drugdje malo lovi. Oni ribu iskrcavaju u Puli, ali ona završava u njihovim preradama u Dalmaciji, ne na našoj ribarnici. Cijene su visoke, a ono što mi za ribu dobijemo je sramotno. Zato ljudi jedu malo ribe. Na ribarnici nema ribara koji prodaju svoju ribu. Bez prerada i izvoza mi se na domaćem tržištu ne možemo održati. Riba koju izlove istarski ribari završava u Italiji. To ovisi i o vrsti ribolova, ali ako govorimo o plavoj ribi, najviše ide u Mirnu, u Rovinj, Višnjan. Velik dio ide u izvoz, prvenstveno u Marano Lagunare u Italiji, u centar tvrtke Friul Pesca. Tamo se raspoređuje dalje po prodavaonicama i tržnicama. Ukratko, istarska riba najčešće završava na talijanskim tezgama, dodao je Lorencin.
U nastavku našeg razgovora predsjednik Ceha ribara Obrtničke komore Istarske županije govori o odnosu sa samom Županijom odnosno državom.
- Mogu reći kako su nam odnosi odlični. Županija s nama surađuje, prisustvuje sastancima ceha, a država je odobrila više od 60 milijuna eura za naredne tri godine za lovostaje i druge mjere. Zahvalni smo Ministarstvu i Upravi ribarstva. Suradnja je vrlo dobra. Ali tu bih i ja postavio pitanje koje govori je li cilj da ribarstvo živi od potpora? Do kad? Naime, svi znamo da se Fondovi smanjuju, pogotovo sada kad su ribarstvo i poljoprivreda objedinjeni. Ne možemo vječno živjeti od tih mjera, a i na kraju krajeva more se promijenilo. Ono je toplo, tu su nam rebraši, delfini, tuna. Znanost već godinama upozorava na promjene u moru. Dvije zime zaredom hladna južna voda nije se izmiješala s površinskom, more je ostalo toplo, pojavili su se rebraši koji jedu plankton i stvaraju velike probleme. A tu su i delfini, tune… To je cijeli lanac. Dodatan problem je što je stara garda ribara naviknuta samo na lov, lov i lov. More je prelovljeno, a rezultati mjera su slabi. Zatvoreni su unutarnji kanali od Krka do Zadra, zatvorena je zapadna obala Istre, uvedene su nove zabrane, a i ribe nema više nema kao nekada. Po meni, uzrok je nekontrolirani ulov, rezimirao je Lorencin.
O lukama i "no-take" zoni
Evo što o strateškim dokumentima Županije u kojima se navode uređenje luka poput Santa Marine, Vabrige, Tarske Vale misli Lorencin.
- Lijepe su luke, ali nisu rješenje. Santa Marina je uređena i gotova. Pulska ribarska luka kasni. Projekti su veliki, čekaju se županijski i gradski planovi. Sve je to lijepo, ali problem je negdje drugdje, u moru, a ne u lukama. Tu je sada i "no-take" zona između Raba i Cresa za koju ćemo vidjeti što će nam donijeti. Ta predložena nova zona zabrane ribolova ("no-take" zona) od 1. travnja od iduće godine, koja se prostire na nešto više od stotinu četvornih kilometara između Raba i Cresa, po uzoru na Jabučku kotlinu koja je dala odlične rezultate, tek treba donijeti rezultate. Znanost, naime, kaže da je to područje duboko preko 100 metara i da bi se odatle mogao obnoviti mrijest. To je već prošlo Komisiju u Bruxellesu i kreće uskoro. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ribari su se u početku bunili, ali nakon nekoliko sastanaka shvatili su da dalje ovako ne ide. Bez mjera nema budućnosti, kaže Lorencin, te pri kraju spominje i ulazak talijanskih ribarica u naš dio ZERP-a.
- Talijanski ribari nisu najveći problem. Imamo mi puno većih, a kada govorimo o radu talijanske flote moram potvrditi kako i one dalje dolaze u naše more odnosno naš dio ZERP-a, ali ne vidim da su oni danas najveći problem. Oni imaju svoje brige. Kod nas su puno veći problemi predatori, delfini, tune i rebraši, kao i promjene u moru. To su stvari koje nas najviše pogađaju, rekao je Lorencin.
Lorencin zaključuje da je budućnost istarskog ribarstva moguća jedino uz strože mjere, veću suradnju sa znanošću, obnovu resursa i stvarne rezultate na moru, a ne oslanjanje na potpore.
- Ako ne sačuvamo ribu, džaba su brodovi, luke, fondovi. Sve će "pasti" u vodu, sarkastično poručuje Lorencin.
Momić: Ribarstvo je u padu, ali tradicija živi
Govoreći o općem stanju ribarstva u Istri Robert Momić, predsjednik Obrtničke komore Istarske županije koji je i sam dugogodišnji ribar, napominje kako je riječ o djelatnosti koja se uvelike oslanja na tradiciju, ali i suočava s brojnim izazovima.
- Ribarstvo je težak posao, to se mora voljeti. Prenosi se s koljena na koljeno, a tko krene od malih nogu, u tome i ostaje. No danas je situacija teža nego prije. Zapadna obala Istre i sjeverni Jadran imaju plitko more, a posljedice klimatskih promjena itekako su vidljive.
Nabrojio bih i konkretne probleme. To su najezde meduza, pojava novih morskih invazivnih vrsta, povećan broj dupina i tuna koji nemaju prirodnih neprijatelja, te sve slabija isplativost tradicionalnih alata poput koća. Jedini alat koji je danas donekle isplativ jest rapon ili treća, koji se koristi isključivo kod nas, zapadno od Rovinja prema sjeveru. No već dugo upozoravamo da je potrebno bolje regulirati prostorna i vremenska ograničenja ribolova, kako bi se omogućila regeneracija staništa, kao što je to učinjeno u Jabučkoj kotlini, kaže Momić, i naglašava na veliku neravnotežu ribolovnog napora između hrvatskih i talijanskih brodova na sjevernom Jadranu.
- Kad pogledate aplikacije koje prate kretanje brodova, vidite da na jedan hrvatski dolazi deset talijanskih. I onda se postavlja pitanje, zašto se kod nas potiče smanjenje flote, dok s druge strane imamo susjednu flotu koja je i do 15 puta veća?, pita se Momić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
