Ukrašavanju uskrsnih pisanica najviše se vesele najmlađi. Nona Mira Majcan iz Vrha, malog mjesta u samom srcu sjeverne Istre, tu je zabavu prepustila unukama, 4-godišnjoj Miji i 5-godišnjoj Naji. Motivi su jednostavni, točkice i krugovi. Jaja obična, kokošja, domaća, kakva se uoči Uskrsa oslikavaju po seoskim domaćinstvima. Pa ipak na ovoj su vrhuvskoj adresi posebnija nego na većini drugih, ne po obliku nego po datumu njihova sakupljanja u kokošinjcu.

Prema starom običaju, prenosi naša sugovornica, za Uskrs se koriste samo jaja snesena na tri točno određena dana ili blagdana, na sv. Josipa 19. ožujka, sv. Benedikta 21. ožujka i sv. Marije 25. ožujka. Tako su ih sakupljale njena mama Ivana i svekrva Danica, tako ih sakuplja i ona, među rijetkima u Vrhu, a tu tradiciju prenosi na nove generacije.

Jaja snesena na sv. Josipa oslikavaju se okomitim krugovima ili crtama, na sv. Benedikta točkicama, a na sv. Mariju vodoravnim krugovima, kao obruči na bačvi.

- Od kada pamtim to se delalo s vagji, ugljenom iz ognjišća, priča Mira Majcan i dodaje da je, kada je krenula u školu, koristila drvene ili vodene bojice. Jaja se kuhaju na Veliku subotu, uoči Uskrsa i navečer na polnoćku nose na blagoslov hrane u crkvu. Mira iz djetinjstva pamti da je blagoslov hrane bio u subotu poslijepodne. Kao djeca su iz Paladini hodali u Marčeneglu, u crkvu sv. Jelene. Za svakog ukućana na blagoslov se nosilo po jedno jaje, pinca i mladi luk.

- Spametim se da smo žegnali hranu u Marčenegli, a na polnoćka smo vajki šle u župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrh. Nekada je bila u pola noći, a danas je u subotu u 22 sata, kaže vitalna 73-godišnjakinja. Rodom je iz obližnjeg sela Paladini, a u Vrh se udala. Običaje iz rodne kuće, nastavila je i u vlastitom domaćinstvu, uz svekrvu.

Na Uličnicu, u Negnaru odakle je rodom Mirina majka rekli bi na Juličnicu, a u Paladinima i u Vrhu na Jličnicu, kršćansku svetkovinu koja je uvod u Veliki tjedan "vajki ena nedeja prije Uskrsa", sv. misa je u podne. Vjernici se okupe u crkvici sv. Antuna i kreću u procesiji u vrhuvsku župnu crkvu na blagoslov maslinovih grančica. Za procesiju u mjesnom govoru Vrhuvci kažu "prušišjun".

Mlađi znaju odnijeti grančicu dvije, a stariji nerijetko cijeli snop. Maslinova grančica je simbol mira, a nosi se kući kako bi ukućane pratila sreća. Blagoslovljene graničice masline spletu se potom u vjenčić i nose u vinograd i objese na "štant" da ga Bog čuva. "Stareji bi zakolutali grančicu i obesili na paladič. Na svaki pošešt, na svaku kampanju, u svaki vinograd". Zbog geografskog položaja, klime i sastava tla, Vrhuvština je poznata po uzgoju vinove loze i proizvodnji kvalitetnih vina, a posebno vrhuvskog pjenušca. Blagoslovljenoj grančici masline pridavala se dvostruka moć: zaštitna, od elementarnih nepogoda i od bolesti te plodonosna, osiguravanje dobra zdravlja i bogatog uroda.

Na Veliki četvrtak kod večernje mise, zazvone crkvena zvona i to je zadnje zvonjenje do uskrsnog bdijenja. Nastupa zabrana zvonjenja svih crkvenih zvona, a obredi u vrhuvskoj župnoj crkvi najavljuju se klepetavnicom, neobičnim instrumentom od drva s ručkom kojeg pokreće jednostavan ručni mehanizam. U upotrebi je samo jednom godišnje, uoči Uskrsa. Za klepetavnicu je zadužen zvonar Ljubo Fabijančić.

Na Veliku subotu uoči Uskrsa Mira mijesi pince. Pinca je tradicionalni slatki kruh i glavna je slastica istarskog uskrsnog stola. Za dobru pincu treba imati domaća jaja, domaće brašno i dobro umijesiti tijesto, naribati malo korice od limuna i naranče, dodati malo ruma ili rakije.

- Za Vazenj si kupiv dva limuna ili naranče za staviti u pince. Rakije si imev doma vajki na selu, kaže Mira koja za najmlađe unučice od istog tijesta napravi titule. Od tri trake isplete pletenicu i na vrh stavi jaje. Uskrsne pletenice daruju se samo djeci.

Na uskrsno jutro, nakon molitve prvo se pojede blagoslovljena, žegnana hrana, kuhano jaje i malo pince. Oko 10 sati Mira za ukućane napravi veliku fritodu s jajima, blitvom, mladim lukom, kobasicama i plećkom. Za svečani obiteljski ručak skuha domaću juhu i obavezno pripremi nedevu, stavi peći plećku, izreže sredinu, baš onaj najbolji dio, i još drugog mesa, umijesi raviole ili fuže.

Uskrs i Božić najveći su blagdani. - Za vele fešte vajk se delala juha od domaće kokoše s nedevom, kaže Mira. Nedeva se priprema od naribanog domaćeg suhog kruha bez kore, dodaju se domaća jaja, sir ribanac, malo maslaca, papar i sol. Umijesi se u smjesu poput kruha i oblikuje u štrucu. Nedeva se kuha u juhi, reže na "fete" i poslužuje uz kuhano meso iz juhe. Zadnjih je godina ovo tradicijsko jelo doživjelo pravu gastro renesansu.

Uskrs je tradicionalno blagdan koji okuplja obitelj. Supružnici Mira i Miro Majcan imaju četiri sina, tri nevjeste i četiri unuka pa su blagdanska okupljanja posebno vesela. Njihov sin Korado Majcan, danas 46-godišnjak, prisjeća se da je jedva čekao Vazenj (Uskrs) zbog titula i picanja jaja, gađanja kuhanih jaja kovanicom pri čemu je bilo važno da novčić ostane zabijen u jaje. - Bilo nas je puno djece na Vrhu, moja generacija ili mlađi pa i stariji, s nestrpljenjem smo čekali picanje jaja. Znalo nas se okupiti kod zvonika u Vrhu, četrdesetak, pedesetak, a picanje je trajalo tri, četiri sata. Koristili smo kune, lire, pa čak i šilinge. Što je kovanica bila veća i teža lakše se pogodilo jaje, prisjetio se Korado.

Povezane vijesti

• FOTOGALERIJA / Iako se ljudi još kupaju u moru, u Puli se već nude Božićni ukrasi. JOŠ SAMO FALI DA NABASA I USKRSNI ZEKO…
• LIJEPI STARI VAZMENI OBIČAJI U SREDIŠNJOJ ISTRI Ćaća bi reka, ki ne poje spraznit svoju vriću neće jutri južinat
• Iz DSS-a pozivaju radnike srpske nacionalnosti da koriste neradni dan