"Dobar dan, jesmo mi bili zajedno u klupama?", pozdravljali su se jučer kroz smijeh maturanti prve generacije Tehničke škole 1956. - 1963. godine, koji su prije 50 godina napustili školske klupe. Jučer su se ponovno našli na zajedničkom ručku, njih 18 od ukupno 50-ak učenika koji su bili podijeljeni u dva odsjeka: elektro i strojarski. Njima su se jučer pridružila i dva profesora, ing. Rade Čuturilo, tada profesor Električne mreže i postrojenja, te Čedomir Kekić, profesor Hidraulike.

Susret i dogodine

Ovom su se druženju odazvali Boris Rakić, Slavko Mirković, Milovan Mezulić, Kazerio Zupičić, Anton Brajković, Bruno Stermotić, Italo Rajković, Feručo Rajković, Lučano Tenčić, Milan Osip, Rudolf Smoljan, Valentin Macan, Lino Sergo, Ivan Fabris, Zvonko Zvocak, Ratko Lorencin i Mario Rosanda. Neki zbog osobnih razloga nisu mogli doći, mnogi su razasuti po svijetu od Švedske, Njemačke, Švicarske, Crne Gore do Amerike i Australije, a ima i onih koji su još radno aktivni pa zbog ranije preuzetih poslova nisu stigli na ovo okupljanje.

Iako su se ranije sastajali redovno nakon svakih pet godina, sada su, kako u šali kažu, na "sjednici školskog odbora", odlučili da to ubuduće bude svake godine jer, danas 73. i 74-godišnjaci priznaju - sve ih je manje i ne bi trebalo čekati pet godina da se opet vide. Pa ipak, vedri, nasmijani, spremni na šalu i evociranje uspomena, ovi maturanti mogu se pohvaliti da su generacija koja je iznjedrila puno kvalitetnih kadrova. Mnogi su obnašali odgovorne funkcije, poput Ivana Fabrisa koji je bio direktor Elektroistre, a u istom je poduzeću zaposlenje našao i veliki broj učenika - električara, bilo je mnogo poznatih znanstvenika kojih se i danas prisjećaju na FER-u, bilo je poduzetnika i uspješnih sportaša, a svoj su poslovni uspjeh, napredovati i rasti obnašajući odgovorne dužnosti imali su i oni koji nisu išli dalje na fakultete, sve zahvaljujući dobroj osnovi koju su stekli u školi.

Pa gledajte te mladiće, mlađe starce, to su bile generacije, bolje nego današnje. Svakako su bili odgovorniji, složni su profesori Čuturilo i Kekić koji su svoj radni vijek završili početkom 2000.-e, a prvu generaciju ovih učenika preuzeli su tada kao 24-godišnjaci.

Evociranje uspomena

Imali su, kažu nam, i jednu djevojku u razredu, Melaniju Prica, ali je ona, na žalost, umrla. Svi su učenici, priča nam prof. Kekić, mogli tada odmah dobiti i stipendiju i posao. Čak 80 posto učenika imalo je neku stipendiju. Najčešće su po učenike dolazili iz Uljanika, ali su posao nudile i druge firme - Siporex, Bojoplast, Tehnomont i druge. Zapošljavanje i stipendija nisu bili problem, kaže prof. Kekić, i to ne samo za tu generaciju, već za idućih deset.

I danas smo mi potrebni, naše iskustvo može i danas pomoći u mnogim situacijama, dodaje Bruno Stermotić koji je i županijski vijećnik, predsjednik Matice umirovljenika… (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)