Istarski policajci zaljubljenici su u trčanje

Među najstresnijim zanimanjima na svijetu zanimanje policajac kotira prilično visoko. Stres koji, između ostalog, podrazumijeva taj posao i koji sa sobom nosi svaki "plavac", bez obzira na status i funkciju, jako je dobro poznat i razumljiv novinarima, čija je profesija također prilično visoko rangirana kada je faktor stresa u pitanju. Stres je bolest modernog doba, a uzroci su povezani s poslom i načinom života. S time se svatko nosi i bori na svoj način.

Dio policijskih službenika PU istarske protiv stresa se bori trčanjem. Profesionalno, oni su čuvari reda i zakona, u slobodno vrijeme strastveni trkači koji pomiču vlastite granice.

Nagovor prijatelja

Dvije utrke s pretrčanih 170 kilometara, pet utrka s istrčanih 100 kilometara i nekoliko desetaka utrka na skromnijim dionicama koje se također mjere u desecima kilometara, riznica je Nataše Rogić-Jukopila, policijske službenice za odnose s javnošću, a u slobodno vrijeme strastvene trkačice koja je to, kako kaže, postala slučajno.

- Još u vrijeme dok sam studirala počela sam s planinarenjem. Godine 2013. upisala sam planinarsku školu u Planinarskom društvu Skitaci u Labinu. Bila sam prilično nedisciplinirana i puno brža od ostatka ekipe pa su me voditelji stalno opominjali da moram usporiti. Tako sam se već u travnju 2014. na nagovor prijatelja, koji su već bili na 100 milja Istre, prvi puta prijavila na tu utrku. Unaprijed sam zaključila da mi je 65 kilometara malo, pa sam se prijavila za 105 kilometara i dionicu od Lovrana do Umaga prohodala za 22 sata i 50 minuta. Postala sam potpuno ovisna o trčanju, govori Nataša Rogić Jukopila, perjanica među kolegama trkačima.

Potpunu inficiranost boravkom u prirodi uz trčanje pretvorila je i u rezultatski vrlo uspješnu 2015. godinu. Te je godine istrčala čak 23 utrke, među kojima je najveća bila Vipava u Sloveniji, 110 kilometara, te osvojila drugo mjesto u ukupnom poretku treking lige.

- U 2016. sam htjela biti još bolja pa sam se ozlijedila. Ozljedu sam vukla sve do listopada, kada sam na Dalmacija ultra trailu istrčala 110 kilometara i osvojila treće mjesto. Lanjska godina je također bila dosta uspješna. Istrčala sam 100 milja Istre za 34 sata i 34 minute, pa nakon 2 mjeseca 105 kilometara Pušeljc u Sloveniji i 72 kilometra na Valamar trailu.

Ono što Rogić Jukopila posebno ističe je da je u svojim bitkama s kilometrima na ekstremnim dionicama od početka sam svoj majstor. Nema trenera, plana i programa treninga, prehrane, rehabilitacije… Ali zato ima jedno zlatno pravilo.

- Svaki slobodan trenutak koristim za trening. Uz to imam i malo dijete pa mi je vrijeme za trening izuzetno dragocjeno i ne propuštam ga. Kakve god vremenske prilike i neprilike bile, ako uhvatim vrijeme za trening, ja trčim, za mene nema zapreke. I svakako se nadam da će mi se ostvariti želja da nastupim na ultra trail utrci na Mont Blancu. Ove me godine, nažalost, organizatori nisu izvukli, ali zato sljedeće imam veće šanse u bubnju. Ako ne ni tada, 2020. mi je, nakon treće prijave, prema pravilima, nastup zajamčen, ne skriva ushićenje Nataša Rogić Jukopila.

Meditacija u pokretu

- Kad trčiš, misliš samo na sebe, na kretanje, na korak… Sve drugo otpustiš iz glave. Za mene je trčanje meditacija u pokretu, trčim da bih bio psihički zdrav, to je nekako moja najkraća definicija, kaže Bernard Perković iz Sektora kriminalističke policije, s 21-godišnjim stažem u policiji. "Ozbiljnije sam počeo trčati prije šest, sedam godina, i to sam, a povod je definitivno bio rješavanje stresa. Iz nekakvih početnih par kilometara kroz ovih nekoliko godina došao sam do ekstremnih dionica. Dvije godine trčao sam Zimsku ligu i jako mi se svidjela cijela priča oko toga, pozitivna energija i prije i poslije svake utrke, broj ljudi koji se okuplja, to mi je bilo fantastično.

Kasnije su se, kaže, kroz Run&Fun udrugu rodile ideje o danas vrlo brojnim trail utrkama u Istri, a za svakog pravog zagriženog trail trkača najveći je izazov svakako utrka 100 milja Istre. Trail, koji karakteriziraju učestale promjene ritma i pravca kretanja puno je, kaže, zanimljiviji od monotonih cestovnih utrka.

Danas su iza Bernarda Perkovića, između ostalog, četiri nastupa na utrci 100 milja Istre. Već u prvom nastupu istrčao je 70 kilometara, a iduće godine htio je, kaže, provjeriti, može li to ponoviti. Nakon druge "nikad više" dionice na 70 km, 2017. pomaknuo je granicu na 110 kilometara. (Marina VUKŠIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU