Priča o beskućniku Ivanu Kesiću koji se nastanio u drvenoj kućici pored skloništa (poznatog lokalno kao bunker) na pulskoj Punti, i koji naplaćuje smještaj u kućici i bunkeru drugim beskućnicima, poznata je stanarima koji žive neposredno uz bunker. Gotovo 12 godina traje borba tih susjeda za zaštitu svoje imovine i zdravlja. Kako su nam jučer ispričali, tada su se u sklonište počeli doseljavati beskućnici, a s njima počela i konstantna buka, dolasci policije, vatrogasaca i prve pomoći.

Grad obaviješten još 2011.

- Činjenica je da ovdje trenutno živi nekoliko beskućnika, no oko njih se okupljaju drugi čudni likovi - mahom narkomani i alkoholičari koji po cijele dane ovdje sjede, piju, buče, pale vatru na otvorenom. Nema tjedna da nismo primorani zvati policiju ili vatrogasce jer se vatra znala proširiti i strah nas je da svi skupa ne izgorimo, počinju nam svoju priču susjedi, umorni od svega jer su ovu priču već nebrojeno puta ispričali stručnim službama koje su trebale reagirati. Ali nisu!

Kako doznajemo, prvi put su se službeno obratili Gradu Puli još u rujnu 2011. godine, kada je situacija eskalirala, a njima provaljeno u garaže koje se nalaze pred skloništem. Komunalni redari bunker su zatvorili, no u njega je već sutradan provaljeno dok im je policija savjetovala da ulaze zabrave (?!) kako im ne bi mogli ponovo provaliti i od tada jedna od susjeda uopće ne koristi garažu.

No, to nije sve, obzirom da joj "susjedi" vrše nuždu i galame pod prozorom spavaće sobe, bila je prisiljena s kata kuće preseliti u prizemlje koje nema prozora, jer više nije mogla živjeti od straha od zaraze, nesnosnog smrada i buke. Sada planira prozor zazidati.

Tijekom godine beskućnici spavaju u sklepanoj drvenoj kućici i bunkeru, a preko ljeta kada ih je povećan broj točno ispod prozora njezine spavaće sobe gdje rastegnu šatorsko krilo. Sada ih je nekoliko, no ljeti ovdje bude i desetak ljudi i stanje je stvarno neizdrživo, vele nam.  (Borka PETROVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU