Spremni kao i uvijek iz Istre krećemo Kemo i ja. Kao što smo početkom 2021. popeli pet vrhova u ekvadorskim Andama uključujući dobro poznati Chimborazo koji je na svojih 6.263 mnv. najbliži vrh svemiru. Očarani ljepotom južnoameričkih Anda odlučili smo se ove jeseni vratiti. Ovoga puta cilj nam je bio popeti četiri planinska vrha u Andama Perua i to drevni Machu Picchu na   2.350 mnv., Duginu planinu s vrhom Vinicunca 5.036 mnv.,   aktivni vulkan Ubinas 5.672 mnv. te vulkan Chachani 6.075 mnv.

Putovanje je trajalo punih 20 dana (10. do 30. listopada). Sam let je bio dug (14.000 km) i jedva smo čekali stići na odredište i započeti našu avanturu (Zagreb - Frankfurt - Bogota - Lima). Peru, službeno Republika Peru, jedna je od najatraktivnijih zemalja Južne Amerike koja ne ostavlja ravnodušnim prirodnjake, arheologe, turiste, a kamoli nas planinare. Prostire se od pustinje na zapadnoj obali, preko visoravni i pješčanih dina, džungle, pa sve do visokih planinskih vijenaca Anda. Graniči s Ekvadorom, Kolumbijom, Brazilom, Bolivijom i Čileom, dok zapadna obala izlazi na Tihi ocean. Glavni i najveći grad Lima ima preko devet milijuna stanovnika i smješten je na obalama triju rijeka iznad puste pacifičke obale u središtu Perua. Osnovali su ga Španjolci i španjolski osvajač Francisco Pizarro. Upravo ove godine Peruanci slave 200 godina oslobođenja od kolonijalnog ropstva i stjecanja neovisnosti.

Fontane u noći

U gradu su izgrađene brojne predivne fontane koje noću svijetle ljepotom svojih raznobojnih kapljica te muzikom i pričom prikazuju povijest Perua i težak put do slobode. Stari dio grada spoj je prelijepe kolonijalne arhitekture i majstorske radionice vrijednih Inka. Od 1991. na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine nalazi se cijelo povijesno središte Lime. Tu je i povijesna prijestolnica Perua, grad Cusco, kojeg su Inke osnovale u 11. stoljeću. Dalo bi se puno toga napisati, jer im je povijest jako bogata i interesantna. Najpoznatija građevina koju su Inke sagradili jest sveti grad Machu Picchu koji se nalazi na 2.350 mnv. Preko 400 godina bio je zaboravljen u andskoj prašumi, dok nije otkriven 1911. Danas svojom čudesnom ljepotom i tajnom energijom privlači turiste iz cijelog svijeta. Građen je najvjerojatnije kao carski posjed dug 530 i širok 200 metara, sa preko 170 razina podijeljenih na poljoprivredni, stambeni i vjerski ritualni dio. Smješten je usred bujne vegetacije koju rijeke zalijevaju, kondori nalijeću i na čijim proplancima alpake veselo šetaju i ležerno odmaraju te izazivaju divljenje posjetitelja.

Istarska zastava i Machu Picchu u pozadini

Sveukupni prizor te predivne prirode jednostavno oduzima dah. Do samog vrha Huayna Picchu nismo mogli, jer je trenutno na snazi uredba kojom se zabranjuje uspon zbog pandemije. Sama sam šetala sat i pol-dva... sama sa sobom i zastavom mog Rovinja te energijom iz prastarih vremena, okružena nepoznatim vrstama drveća i cvijeća, šarenim grmovima, a iznad mene vedro nebo. Hodala sam smirena, sretna i spokojna popločenim stazama koje su vješte ruke majstora naroda Inka napravile i sačuvale za buduće naraštaje. Popela sam Machu Picchu i ostala zadivljena tim građevinskim čudom, vidjela neviđenu ljepotu...

Nakon toga vraćamo se u sveti, svjetlucavi, šareni od nošnji i neobičnih ženskih šešira, nikad dovoljno istraženi Cusco. Poznat po hramovima, katedralama, tvrđavama, bogatim šarenim tržnicama poznatog i nepoznatog voća i povrća... Sve to ostavlja bez daha. Ipak, 18. 10. oko 21 pozdravljamo se s crvenim i žutim kolonijalnim izbijeljenim kućama za koje se vjeruje da donose sreću. Uskoro nas čeka Dugina planina (tri sata vožnje od samog grada) i želja da se uvjerimo da duga ne postoji samo na nebu.

Dugina planina i njen vrh Vinicunca na visini od 5.036 mnv. dio su najvišeg planinskog lanca u oblasti Cusca. Uslijed tektonskog poremećaja nekim čudom sjedinilo se sedam elemenata   (glina, blato, sumpor, željezo, magnezij, kalcij, pijesak) i nastalo je pravo čudo prirode. Zbog velike nadmorske visine, dobra aklimatizacija je neophodna, mada pomoć protiv visinske bolesti nude i starosjedioci prodavajući listove koke i bombone koji navodno pomažu protiv grčeva i glavobolje.

Nakon dužeg pješačenja nestvaran prizor kao iz bajke. Priroda se poigrala s bojama i malo gdje na svijetu se može vidjeti išta slično. Svi smo uspješno stajali na vrhu i uspješno ispunili naš drugi zadatak. Ponosno sam se omotala zastavom Rovinja ispred Dugine planine. To je isto napravio i Kemo sa zastavom svoga Poreča te smo se zajedno fotografirali s istarskom zastavom.

Zaplesali u kolu

Putovanje nas dalje vodi   prema gradu Puno sa svojih 150   tisuća stanovnika koji je smješten na 3.827 mnv., na obali jezera Titicaca (najvišeg i najvećeg slatkovodnog jezera Južne Amerike).   Puno je službeno folklorni centar Perua u kojem se održavaju brojni festivali i smotre iz svih krajeva zemlje. U gradu i na jezeru odmaramo dva dana pred nove planinarske izazove. Istražujemo, hodamo, znatiželjno pitamo sve što nas zanima. Jezero Titicaca je već priča za sebe, staro preko tri milijuna godina, bogato brojnim legendama, okruženo visinom, širinom i energijom, a očarano plavetnilom vode i brojnim brodicama koje uz kokoške i magarce jedine narušavaju apsolutni mir i tišinu. Bili smo smješteni u veselim   obiteljima, bez autobusa, taxija, automobila, interneta. Nepoznati ljudi, odjeveni u živopisnu odjeću, uz vještu domaćicu koja nosi na stol skromno ali ukusno jelo uz sporazumijevanje osmjehom i očima. Život u skladu s prirodom kao što su nekad živjeli naši nonići. Neprocjenjiv doživljaj. Tu istu večer odjenuli su nas u peruanske narodne nošnje i veselo smo svi zaplesali u peruanskom kolu. Nakon dan, dva napuštamo raj na zemlji i nosimo bezbroj fotografija, mir u duši, sreću, zahvalnost što smo upoznali još jedan divan narod i kulturu.

Sljedeća stanica na našem putovanju je grad Arequipa ili bijeli grad, drugi po veličini grad Perua. Grad sa više od 500 godina duge i bogate tradicije. Milijunski grad, mješavina kolonijalnog stila i umjetnosti koju su izveli kreolski i indijanski majstori. Povijesno središte upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Arequipa nam je i polazna točka za ispunjenje trećeg planinarskog izazova, vulkana Ubinas sa svojih 5.672 mnv. koji pripada centralnoj vulkanskoj zoni Anda, a od 1979. g. dio je nacionalnog rezervata Salinas. Zadnja erupcija bila je 2009. godine. Sastoji se od vulkanskih stijena s poprečnim rasjedima, što tlo čini izuzetno nestabilnim i nesigurnim za hod. Sam krater je širok 1.4 kilometra i dubok 150 metara. Legende kažu da tu leže demoni i duše ljudi koji su pali od Boga. Na visini od 4.700 mnv. osjeti se samo sumpor koji guši, i to je najveće nalazište sumpora u Peruu.

Prirodne ljepote Perua su jedinstvene

Penjemo vrlo naporno do 5.570 mnv. Zadnjih 70 Kemo, Irina i vodič Zoran penjali su sami, bezuspješno tražeći vrh kojeg nije bilo. Srećom, mi ostali smo čekali na rubu kratera jer bi nas svaki daljni korak gušio i kako je rekao Kemo: "Dobro što niste krenuli za nama jer bi bilo svašta"! Vratila sam se sa glavoboljom, mučninom, povraćanjem, ali sretna i ponosna zbog još jednog vrha i fotografije sa zastavom Rovinja na 5.570 mnv. iz dalekog Perua. Dobar tuš, dobar san i ujutro smo odmorni i raspoloženi bili spremni upoznati još jedan grad na jugu Perua. Odmaramo se i opuštamo do 25. 10. i tog jutra u 6 sati nakon doručka točno 7 krećemo put našeg najvišeg planinarskog izazova na ovom planinarenju. Spremni popeti vulkan Chachani visok   6.075 mnv.

Terensko nas vozilo vozi nekoliko sati, a onda natovareni opremom pješke idemo do baznog kampa na 5.100   mnv. gdje postavljamo šatore, te nakon kasnog ručka odlazimo na spavanje jer je buđenje u 00.30, a 26. 10. u 1 sat je pokret. Čeone lampe osvjetljavaju stazu, čuje se samo zvuk štapova i koraka. Priroda se u Peruu stvarno poigrala, od zelenog Machu Picchu, šarene Dugine planine, golog Ubinasa, do jednog, rekla bih, okamenjenog pješčanog prostranstva gdje se miješaju pijesak, drobljeni kamen, veliki kameni blokovi i ogromne kao isklesane stijene i planinski divovi. Tu i tamo vidi se nešto nalik na grm mahovine. Sporo i oprezno, korak po korak, teško se diše i sve sporije hoda, ali u zoru svi stižemo na vrh dočekani rađanjem sunca. Osmjesi, zagrljaji, čestitanja, fotografiranja i zastava Rovinja, Poreča, Istre, ponosno su se vijorile na 6.075 mnv.

Veliki ponos

Plan je ostvaren. Sveukupno 15 sati hoda računajući spuštanje do baze na 5.100 metara i povratak na 4.500 mnv. gdje su nas čekali terenci. Vratila sam se bijela, prašnjava, umorna, nos je curio, dobila sam tablete za alergiju. Nakon sna, tuša i doručka čekalo nas je neizvjesno testiranje na covid. Na svu sreću rezultat je bio negativan. Iz Arequipe odlazimo u Nazcau, napornih 12 sati vožnje za 404 kilometra koliko su ova dva grada udaljena. Dana 27. 10. u 12 sati krenuli smo iz Arikipe, a u Nazcau stigli iza ponoći. Nazca je grad i dolina na 520 mnv. na južnoj obali Perua, turistička atrakcija i misterij. Drevne planinske staze i geoglifi dvije su najupečatljivije ljudske tvorevine iz tog područja koje se iz nekog razloga nalaze jedna kraj druge. Duljina svih linija je preko 1.300 kilometara s preko 30 ljudskih, životinjskih crteža te raznovrsnih oblika biljaka i preko stotinu apstraktnih oblika. Nazca dolinu smo preletjeli, divili se i čudili.

Put smo nastavili do grada Icae gdje se u neposrednoj blizini nalazi Huacachina, naselje izgrađeno oko male oaze okruženo pješčanim dinama. Šetamo oazom te se odlučujemo na vožnju terencima po pješčanim dinama. Adrenalina nikad dosta. Doživljaj za doživljajem, čudo za čudom. Misterij Nazca linija nas prati na putu iz Nazca doline do Lime u koju stižemo oko ponoć, gdje spavamo u nekom hostelu u poluizgrađenoj zgradi i jako siromašnoj četvrti grada. Budim se rano, sjedim na terasi hostela, pijem kavu i razmišljam gdje sam sada i što sam sve prošla. Još nesvjesna gdje sam bila, ali ispunjena ponosom što sam kao najstarija u grupi planinara uspješno popela sve vrhove. Ponosna što se zastava moga grada u   ova tri tjedna, četiri puta vijorila na vrhovima peruanskih planina.

Povezane vijesti

• Haiku putopis iz Vijetnama (1/2): PREKO ZELENIH POLJA
• Haiku putopis iz Vijetnama (2/2): U BERAČEVIM OČIMA
• MOJ BLISKI DALEKI JAPAN: Pod trešnjama cvjetaju - osmijesi